Od Red Flag do danas, Wire su se promenili, ali su i dalje divlje nekontrolisano eksperimentalni, disonantni, zli, i u potpunosti slobodni u svojoj elektrogtarskoj viziji muzičkog pakla. Pravo iz utrobe, stigao je novi, nikada objavljeni četvrti album The Wire. Ipak, on nije to. Neko bi rekao ublažen. Ja bih rekao-ostarilo se. Ali se nije omatorilo. The Wire divljaju. I to je divno.

Ključni za Punk, Post-punk, i muziku uopšteno, the Wire su institucija, i nema veće. Čak i izlizani šablon „slušaj ovo, dobro je“, ustupa mesto onom „moje, moje i samo moje, nemoj da slušaš, pokvarićeš sluh“. Nekako sam ponosan jer volim Wire. Čudni su. Lepi su. Rokaju. To je sve što želim od jednog benda.

Meni, lično su najdraže one sa ranim senzibilitetom, Adore Your Island i Stealth of a Stork, ali ni ostatak izdanja ne kaska. On ih, čak, prestiže. I to ne samo produkcijom, koja je vrhunska, već i željom i voljom da se odoli vremenu, što je i oslikano u zvučnoj slici i lirici Re-invent Your Wheel.

Ima tu i elektronike, ali ne koliko bi fanovi te muzike voleli. Ovo je koren eksperimenta, ne samo u panku, već i u popu, i postoji razlog zbog čega postoje The Wire. Jer su britanci. Jer ne kopiraju Devo, ili bilo koga, pa čak ni sebe same. Pesma počne, mislite da je to to, i oni vas zbune. I to je odlično. Vrhunski. Prava umetnost, a ne 4/4 i aj svi da plešemo. Aj svi da ne plešemo. Da sedimo u uglu usamljeni. Da vodimo ljubav. Da odjebemo celu scenu. Da budemo cela scena. Odlučite sami da li vam to odgovara.

Ilija Đurđanović