„Balkan Under The Radar The Invisible scene“ je kompilacija skoro tridesetak izvođača. Ovaj spoj priredila je izdavačka kuća Black Planet Records koja se bavi recimo underground ka nekom indie profilisanom muzikom. Neka ovaj deo Invisible bude ironičan jer ovaj naziv kompilacije i autori pesama nikako ne zaslužuju taj epitet. zašto ono što valja uvek mora da se iskopava kao u rudniku? Možda zato što je vrlo često zlato. Na dva sata dugoj kompilaciji obuhvaćen je solidan deo ex YU scene, termina koji svi volimo i od kog ne odustajemo bez obzira na granice. Ono što je primetno je da se ova muzička „generacija“ recimo prati neke muzičke trendove pa se ne svodi samo na drndanje pokvarenih instrumenata. Pokušaću da o svakoj pesmi napišem koju reč, a vi nabavite kompilaciju i pronađite se u ovoj priči. da odmah kažem da su mi imena određenih pesma više nego teatralna, ali nisam ih ja stvarala, možda je baš tako trebalo.

Figurative Theatre – Kolektivno nesvesno je dosta sličan DreddUpp-u tako da će ljubitelji industriala uživati maksimalno! Velibor Nikolić – N.A.R.K.O.  istripovana, psihodelična pesma, uporedila bih je negde sa nekim radom Sonic Youth, čiji nisam fan, ali ova pesma mi je baš legla. Tearpalm – 120 days of sod off  je nešto manje psihodelična i manje podmazana čistim industialom, ali sa primetnim uticajem istih, traje malko duže, nekih šest minuta pa mi se na trenutak prispavalo. Bitipatibi – Teget mi se baš sviđa! Ošamućuje svojim ritmom Unin glas je mističan i prijatan, kao da peva neku bajku po vašem izboru. There – Where the magic happens. Nikad nisam čula za njih, ali ovaj instrumentalni sastav je za svaku pohvalu. Istripovana bih mogla komentarisati da me podsećaju na noć prepunu zvezda. Da nastavim pre nego što se tekst pretvori u psihijatrijski izveštaj. Monamie – I am only leaving so you could come back again. Koliki naziv pesme. Nisam nešto inspresionirana, nekako me podseća na one relax cdove i minimalno mi je.  Gardanel feat. Markiza – Upload rizikujem da mi se ljudi smeju, ali mene ovo tako podseća na soundtrack filma „Queen of the damned“. Taj soundtrack mi je fantastičan, pa ću isto reći i za ovu pesmu. Vuče dosta  i na trip hop. Paydo Komma – Dijagnostičarska. Čist trip hop!! Mrak i ležanje na velikim jastucima i dalje je na vama. The God – 1st D – mension after life nisam znala da kategorišem pa mi je drugarica skromno rekla da je u pitanju dub. Ok, dub je i uživajte. Kleimor – 2nd birth  vraćamo se nekom minimalno industrialu sa misterioznim glasom koji održava pažnju tokom cele pesme. Mizar – Svjat dreams. Za mračne Makedonce sam čula pre nekih osam, devet godina i nisam ih zaboravila. uživaju status kultnog benda, jedinog na ovim prostorima koji bukvalno inspirisan Vizantijom nas baca u trans i maštanje o davnim vremenima. Isti je slučaj i sa ovom pesmom! Katabazija -  Neka ih! Meni liči dosta na Block Out, recimo mračno i za specifičan ukus.  Nebo je crveno – Zgrade i ulice, malo hardcore-a da nas drmne iz melanholije pređašnjih pesama. Fantodrom – Program, rekla bih crnogorska varijanta Obojenog Programa. Zartzinfect – G pesma. Toliko mi se ne sviđa da ne mogu ni da probam da je komentarišem. Not my cup of tea.  Third I – Phantom of Liberty je takav trip od kompozicije! Mešavna ambijentala i industiala na koji se primite i onda se bukvalno prelomi neki deo i šokira vas – kako je ovo došlo ovde sad?! Atom/Output -  Spread – ekperimentalna ekeltronika. I am kiwi eat me – Ghost spirit pretežno ambijentalno ( moje mišljenje), taman za EXIT u ranim jutarnjim časovima na nekoj od bilion elektronskih bina. Xiqhhyiecryn - t t ttt tttt tt. Ovo je zahtevalo copy/ paste. Nema blage kako se ovo izgovara. Nije loše za slušanje. Ne znam gde bi žanrovski spalo, ali ima nešto jako privlačno u melodiji. maD & Alg0rh1tm - Lunar Conspiracy – mogu samo reći elektronika. To nije moj žanr, i dalje podele su za mene nuklearna fizika tako da mi ne zamerite. Kao neko ko sluša nešto potpuno drugačije, ovo uvek shvatim kao izazov i komentarišem onoliko koliko mi se um opušta u tim pravcima. DISORB - n-energy; eksperimentalno i da najbolje dočaram prigušenije, bez grebanja, siktanja i ostalih pomagala. NATI – Apocalation. Lupiću da je ovo neka eksperimentala ali meni tu nešto vuče na goth!! Ne znam, ima neki Sisters of Mercy šmek. MONOFONIK – Vatra. Čula sam i znam da je electro pop. Meni je taj žanr prihvaljiv, mada ne mora baš da ima tekst, zvučao bi dobro i kao isključivo intrumental. COCO SCHWAB - Cursor To End, soata slično NATI. RAVEN - Cold Feelings = Fantomas. Ne mogu to da podnesem. CROCODILE TEARS ft. G6 – Wheel je već mnogo, mnogo prijatnija!! Ж. - We Are All Doomed But Anything Is Possible. Sviđa mi se ime kompozicije. Sporo, naštimovano, malo metal, malo duže.

Demo scena je kao začarani krug iz kog se možda ne izlazi. Treba biti uporan, i ovakvih projekata treba da je više. Sama ova kompilacija bi mogla da se „ekranizuje“ u vidu koncerata, i imali bi bar 4, 5 poštenih svirki. Dok jedni izvode, drugi posećuju i svi se borimo da originalnost pobedi šund.  Raspisah se ja 

Tamara Maksimović