Zadržaću za sebe lično mišljenje o EKV ali neću sporiti da su jedan od najcenjenijih bendova koje je ova zemlja (tada Jugoslavija) imala. Njihov trag povučen najdebljim markerima u istoriji muzike radno obuhvata period od nastanka 1982. godine do kraja izazvanim vrlo nesrećnim životnim okolnostima 1994. godine. Neću se baviti sada bendom, već albumom “Samo par godina za nas”  koji meni najviše odgovara da slušam kada nemam šta da radim i kada mi vrućine ne daju da lunjam po ulicama. “Samo par godina za nas” je peti studijski album EKV, izašao je 1989. godine. Ovaj album nema neku specifičnu temu, EKV se kao i uvek osvrtao na sve oko sebe.. Deset pesama reklo je dovoljno da i ovaj album bude kultan iako su ga smatrali naličjem prethodnog albuma “Ljubav”.  Da počnemo…

Iznad grada" prija kao prva jutarnja kafa, ima taj neki romantični zvuk i dok je slušate očekujete jedan super ispunjen dan. “Krug” je ona pesma od EKV koju znaju ama baš svi i peva se po svim svirkama, žurkama, rođendanima i ostalim proslava pa nju ni ne treba dočaravati. To je pesma koja opisuje životni put, ostvarivanje svojih želja i snova.“Srce” je jedna lepa pesma, namenjena je onim nesrećno zaljubljenima i onima koji ni sada ne znaju šta je mogao biti pravi potez. Možda i najlepša pesma na albumu. Kruži priča da se radi o devojci koja je umrla od predoziranja. “Sinhro” ću opisati tako što ću citirati jednu mladu mamu: “ Kad god sam nesigurna, imam neku frku i tremu odvalim Sinhro. Daje mi neku hrabrost valjda. I moja mala je voli.” Posle ovog nemam šta da dodam. “Nisam mislio na to” ima laganiju melodiju, i po meni teži tekst. Možda ja tripujem, ali ova pesma meni zvuči kao da je napisana rukom osobe koja će uskoro sebi oduzeti život, kao neka poslednja poruka. Svejedno vas neće ubedačiti. “Par godina za nas” sam uvek doživljavala kao direktan sudar sa stvarnošću koje je donosila 1989. godina, sa nemirom u vazduhu, sa javnim pesimizmom i duboko sakrivenom nadom da nije sve tako crno u životu. Vidoviti stihovi?

Prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slušamo vesti sto su upravo stigle
kažu da imamo
još samo par godina za nas


Amerika” je dosta dvosmislena pesma. Po volji slušaoca je kako će je doživeti. Da li je reč o satiričnoj priči o pritilend Americi ili još jedan suptilan znak da je jedno od rešenja zapaliti preko grane. Da se ja pitam, odlučila bih se za satiru. “Ona i on i on i ja” kakav četvorougao!! Ne, nije o tome reč. Pre će biti još jedna realna pesma, možda još jedan opis tadašnjeg vremena, a možda i opis samog duha – i pored ljudi koje najbolje znaš možeš se osećati potpuno samo i usamljeno. Jedinke koje žive apsolutno isti život.  “Ona mi je rekla” je navodno pesma nastala u stanju high as a kite mada tu informaciju nisam mogla da pronađem. Tekst definitivno odiše nekim tripom, muzika je usporenija i to čini tu celinu. Ova pesma postavlja pitanje kome smo mi vidljivi, ko nas stvarno sluša, kome nešto značimo? “Svetilište” je navodno pesma o Tašmajdanu jer je nekada bio groblje, sad je park. Razumem zagovornike ove teorije jer i mene asocira na neku vrstu promene i tame u svetlo.

Ovaj album se jako lako sluša, sa njim vreme leti, može se doživeti drugačije na svako slušanje. Iako nisam fan EKV, ovaj album mi nije naporan i želela sam sa vama da podelim da ne mora da vam se sviđa cela diskografija da bi uživali u jednom albumu.

Tamara Maksimović