26.4.2013., Klub Talir, Jagodina

Ovog vikenda desile su se dve svirke koje su Jagodinu definitivno zacementirale kao jedan od koncertno najaktivnijih gradova u Srbiji.  

Možda grešim, ali ovaj grad doživaljvam poslednjih desetak godina kao pretežno metalski. No bez obzira na sve lokalna ekipa se trudi da u njemu nastupe i pank bendovi sa strane. Nakon više demo sastava i bendova iz totalnog andergraunda došlo je vreme i za nešto poznatije i starije likove kojima i nije potrebno veliko predstavljanje.

Sa druge strane, moramo reći po koju o bendu koji je podržao Ateiste na ovom koncertu, Pančevcima "Goatmare & The Hellspades". Ako ste u skorije vreme pratili andergraund medije mogli ste da primetite da se šuška o novom rokabili horor pank bendu koji je nedavno izdao svoj album prvenac a bogami i spot-singl za stvar "Sve je mrtvo". Kako su medijski relativno dobro bili propraćeni oko izdavanja albuma, ušlo se u novu fazu - koncertnog promovisanja izdanja.

Rokabili se, čini mi se, nekako teško prihvatao na ovim prostorima. Priznajem, i sam nisam fan ovakvog zvuka ali svestan činjenice iz prethodne rečenice, njihov potez mi deluje jako hrabro i zaslužuje rispekt. Od samog starta susreta sa njima putem medija jasno je da su oni u potpunosti posvećeni toj priči i da svakom njenom segmentu (zvučnom, vizuelnom,..) poklanjaju dosta pažnje. 

Goatmare & The Hellspades
Verujem da su i ostaloj publici u Taliru uglavnom, kako rekoh okrenutoj metalu, bili neka vrsta egzotike. No, bez obzira na sve malobrojna publika koja se tek okupljala i polako ulazila u klub je ipak ispoštovala bend i makar iskrenim aplauzom nagradila svaku stvar. Posebno mi je drago što Goatmare & The Hellspades sviraju autorske pesme i to na srpskom jeziku. Ako se ne varam, jedina obrada je bila Rijanina "Kišobran" na samom kraju nastupa kao bis. Jedna obrada, pa hajde, i progutaćemo, a subjektivni hajlajt ako moram da biram bila je gorepomenuta "Sve je mrtvo".

Nakon pauze od možda 20tak minuta publika se već unervozila pomalo i bilo je vreme da se kreće. Ateisti otvaraju koncert sa "Felićita" i atmosfera lagano počinje da se zagreva. Gledao sam ih zaista dovoljan broj puta i jednostavno, nisam naišao na njihovo loše izdanje. Ateisti su dovoljno tehnički uigrana ekipa koja igra kao podmazana. No ipak njihovi glavni aduti su duh, harizma i iskrenost koje nose sve ove godine. I publika to jednostavno oseća. I to je to, bez puno filozofije, bend da publici, publika im vrati i to je taj začarani krug. 

Ateisti
Atmosfera se zagrevala lagano recimo do kraja prve trećine nastupa a polako je počela da dostiže svoj maksimum (i tu ostaje) sa stvarima Letnji hit, Ora, Car Core, Blu Trabant, Godina Kulture,... Ljudi skaču, polivaju se pivom, šutke su prisutne sve vreme. Zanimljiv detalj se dešava za vreme stvari Letnji hit, dok Pop peva "daj bombona, daaaaaa siiiiisaaaaaaamoooo" iz publike odnekud iste pristigoše i razleteše se u jedno dva navrata :).

Nažalost, sponzor ovog izveštaja neće biti Železnice Srbije jer nam nisu odgovorili pozitivno na zahtev da nam obezbede poseban voz do Ćuprije nakon koncerta, te smo morali nakon stvari Dr Pop trčati na stanicu. Kasnije su nam javili da su ipak rešili da nam izađu u susret tako što će redovni voz zakasniti tih pola sata, taman do kraja koncerta no bilo je kasno. Iz revolta rekli smo im da voz može da nastavi slobodno bez nas, a da ćemo mi iz protesta ići kući pešaka. Da, pešaka! Kako je prošlo 1 čas po ponoći skontali smo da se do sada koncert već završio. Ne sumnjamo da je bilo dobro imajući u vidu set listu. No, valjalo nam je kretati lagano. Po principu one stare "Nije Sibir daleko, korak po korak i stićićete" i mi smo krenuli u susret bizarnim događajima. Da, naša avantura je tek počela no to je neka druga priča. Samo kao tribute stavljamo ovu mapu do "tamo i natrag" na kraju ove strane. A kao posebna poslastica za die hard fanove evo i ful set liste.


Poseban pozdrav ovoga puta ide Paraćinskoj i ostaloj Ćuprijskoj ekipi. Sve vas vole Nenad, Sale i Miloš. :)