18. januar 2013. Dom omladine, Kragujevac

Ponovno okupljanje legendarnog kragujevačkog hardcore sastava Thimble garantovao je kao i uvek, odličnu atmosferu, naročito pošto se govorilo da će bend svirati i neke starije pesme. Koncert je počeo nastupom mlađeg ali prilično aktivnog i uvežbanog kragujevačkog hardcore benda Brainwashed. Za sve fanove nabudženog i zajebanog hardkora u stilu Terror i Hatebreed ovo je prava glavolomka za šutke. Svirali su oko desetak pesama, koliko mi se čini, jer sam deo koncerta propustio, ali nemojte propustiti hitove kao što su World Around You i Paralyzed. Prepuno nabadačkih delova, brejkova, sa snažnim dubljim vokalom je sve ono što je potrebno jednom kvalitetnom “macho” hardcore bendu. Samo napred momci, razvaljujte i dalje.
Posle nekoliko godina pauze, Thimble se okupio u malo, ali dramatično, izmenjenom sastavu. Osim činjenice da Šomi iz LUR-a sada svira gitaru, osnivački član benda Iveza nije više u bendu. Ta vest bi za mnoge ljubitelje benda zvučala kao kad bi ste rekli da je Džon Lenon napustio Bitlse, a oni nastavili da sviraju. Iako bi razlika u izvođenju bila manje dramatična nego ona koju karakteriše nedostatak specifičnog Ivezinog tenora, koji je na poslednim snimcima imao nijanse i gotovo ženskog glasa, dok je Markov glas poprimio jedan zreli skrim, osetio se taj nedostatak. Ličnog sam mišljenja da bi mi više odgovarala Ivezina interpretacija iz perioda Reason For Solitude, a da ne govorimo o Groove It Up albumu, ali sve je stvar ukusa. 
Thimble je otvorio nastup pesmom Lies, iz posledneg ciklusa studijkih albuma, koja je odlično tehnički odsvirana i koja je podigla atmosferu. Tu se osetila nemogućnost da se neki delovi pesme originalno pravljeni za dva vokala izvedu, što nije, u krajnju ruku, pokvarilo utisak. Nakon toga Decline, gde se podigla kuka i motika čuvši malo starijeg zvuka, da bi se atmosfera primirila malo sporijom pesmom Counting 153426 takodje iz ciklusa poslednjeg albuma, gde su preovladali nepari, matematika, džez i emo hardkor. Onda su usledile Walking On Wrong Side, I Cry, Hello Man, Human Nature i Tomorrow. What’s Left of Me i Hope Is In You su oslužile kao uvod u tri nove pesme, kojih se, na žalost ne sećam, budući da kasnim sa izveštajem sa svirke, ali je jedna od te tri nove ostavila naročit utisak. Nabadački tresherski kec ritam nije bio svojstven Thimblu ranije, tako da će ova pesma, nadam se, biti uspešan nastavak karijere, obzirom da je solidno zvučala uživo. Iznenadjenje večeri za sve matore fanove benda bila je pesma You Will Never Come Again sa prvog albuma, koja je svojevremeno uzrokovala lomljenje novu, glava, izbijanje bubrega i zuba. Matorija ekipa je tu zalegla na stejdždajving sa svih strana (stejdž samo uslovno rečeno, budući da nije viši od polnog organa Džona Holmsa, a i da su ljudi bili toliko oduševljeni da su skakali iz pozadine i sa svih strana) pošto ova pesma nije svirana nekih 13 godina minimum. 
Posle toga, najluđu atmosferu je stvorila pesma Reason Why? gde je pola Doma upalo u šutku, namerno ili nenamerno. Zatim Life, Introduction & Go, već kultna Say, i energična Fair Light. Sve u svemu, odlična svirka, a po ličnom mišljenju mogla je i još neka pesma sa prvog albuma da padne, ipak su sve ovo bili hitovi koje nije na odmet izvaditi iz naftalina. Iveza je ispao džek i gostovao na dve novije pesme, mada bih voleo da čujem kako legndarni dvojac ponovo izvodi Masturbation. Najavljene su i nove svirke, tako da željno iščekujemo razvoj događaja.
txt Giza
foto Darko von Kovačević