Okej, kada pred sobom imate bend koji se zove "Bitange", jasno je da sviraju pank zar ne? Dolaze iz Niša i postoje već par godina. Ranije su dosta nastupali ali u poslednje vreme kao i svaki bend uz tog grada imaju problem sa nedostatkom svirki. Čula sam ih uživo na poslednjoj pank svirci pred smak sveta i oduševila se. Pa pročitajte šta imaju da kažu o sebi i svom radu u ovom razgovoru sa Dimitrijem i Markom. 
HC: U emisiji Bunt na RTSu, rekli ste da ste punk počeli da svirate zbog šutke, i koliko tu ima istine? 
B: Zašto si gledala to? To je jedan od najglupljih intervjua koji smo ikada dali, jer nam nisu dozvolili da pričamo kada sam to hteli, već je to tako otprilike moralo da bude. Ali ima dosta istine. 

HC: Ako svirate zbog šutke, zašto ne svirate onda npr. thrash metal? 
B: Pa mi sad ovo što sviramo to je mešavina panka, thrasha, ska, sve što nam padne na pamet. Mi smo što bi rekli umetnici kros over bend. Šalim se, pa i nismo počeli baš zbog šutke, nego hajde da pravimo bend, našli smo Džigija na ulici, hoćeš da sviraš? Hoću. Šta sviramo? Pank. Kod mene smo prvo imali probe, malo sviramo, malo se mi šutiramo. Menjali smo nekoliko bubnjara, prvo smo imali ženskog bubnjara, pa je posle Acu, koji se vraćao nekoliko puta kod nas, pa je na kraju došao Manojlo. Volimo pank i zato i sviramo tu muziku. Sada nam je Ksto basista, došlo je do još jedne promene u bendu. 

HC: Kako izlazite na kraj sa predrasudama o pankerima? 
B: Pa sad je 21.vek nema više predrasuda. Pričaju pankeri su štrokavi, pankeri smrde. Ajde da je to pank 70-e, 80-e, oni su stvarno smrdeli. Ljudi imaju predrasude o svemu, mene kada bi video neko na ulici ko me ne zna, nikad ne bi reko da sam panker, jer ne izgledam tako. Čak i da se obučem kao panker oni će misliti da sam metalac, jer svi oni misle da smo mi metalike. 

HC: Šta ste zapravo hteli da poručite pesmom „Bitanga“? 
B: Ta pesma je parodija i nastala je odavno. Svi nas znaju po toj pesmi. Ta pesma možda nije 9, a možda nije ni 2 na skali od 1-10, ali mi je volimo, ljudi je vole, šutkaju se uz nju i uvek ćemo da je sviramo. 

HC: Organizovali ste poslednju pank svirku pred smak sveta, sa još tri benda. Napokon smo mogli da vidimo neku složnost na niškoj sceni. Definitivno ismevate smak sveta, zašto ste je nazvali tako i koliko je teško bilo realizovati ideju? 
B: S obzirom da ja stalno lupam gluposti, za par sekundi smo smislili sve. Zadovoljni smo prolaskom svirke. Drago nam je što je toliko ljudi došlo da sluša tako lepu muziku, drago nam je što su se skupili bendovi. Što su se bendovi tokom svirke međusobno podržavali. 

HC: Imate pomalo i nezrele tekstove (starije pesme), da li planirate da tekstovno sazrete u budućem radu? 
B: Imamo dosta tekstova koji su stari po četiri, pet godina, sada imamo zrelije tekstove, a one od ranije smo promenili. Nama nije komercijala neki cilj, jer i da napišem tri reči i da ih pevam, naći će se neko da sluša. Inače ja pišem tekstove, a ostali me ispravljaju pošto ja na gramatiku i ne obraćam pažnju, ja napišem kući, a na probi svi dodamo po nešto. Tekstove menjamo dok ne bude onako kako nam se sviđa i tek tada radimo. 

HC: Kada ste počinjali verovatno ste imali neke uzore, koji su to bili i da li su se oni promenili? 
B: Hladno Pivo nam je najveći uzor od svih bio, jer naš zvuk ne može da se poredi ni sa jednim pank bendom koji za sada ima, da kažemo Kalifornija bend, nije, da kažemo da je kao Hladno Pivo, nije. Sviramo šta nam padne na pamet. 

HC: Zašto je došlo do promene basiste? 
B: Džigi je bio sa nama dugi niz godina i bio je stub benda, ali kako je krenuo sa faksom, nije imao vremena više toliko da se posveti bendu, postao je bajker. Dolazio je na probe ali se nije trudio mnogo. On je još uvek naš drug, čak je i došao na našu svirku što nas je najviše obradovalo. 

HC: Koliko Vam je prijala ta promena ili vam nije prijala? 
B: U početku nam je bilo čudno. Ali došao je Ksto pitao da radi sa nama i prija nam naravno. 

HC: Kada pogledate malo unazad jel biste menjali nešto? 
B: Ne ništa, samo intervju 2008.godine i naš stari myspace, to su neke gluposti i nešto što je smešno. Smešni su neki tekstovi koji su balavi, jer je poenta bila samo u rimi. Podmornica je bila smešna, jer sam tada svirao sonora i svirao jedan ton. 

HC: Koliko ti je teško da sviraš i pevaš u isto vreme? 
B: Pa teško je ali vežbam kući. Dosta vežbam. U početku kada sam počeo da sviram, nisam znao da sviram akorde i da pevam, zapravo ja nisam znao da pevam do pre godinu dana, onda je devojka sela sa mnom i rekla: „Sad ćeš da učiš da pevaš“, a onda sam vežbao sviranje i pevanje u isto vreme. 

HC: Šta poručujete čitaocima? 
B: Hvala što ste pročitali. Drago nam je bilo. Vidimo se na sledećoj svirki, svirka je nije svirca, ja ne verujem u glasovne promene. Poručio bih picu, mnogo sam gladan. To je to. 

Razgovarala: Anđela Jovanović