Ovo je drugi put da Decokvaritelji rade tribjut R.A.T.M, zapravo, prvi je urađen prošle godine aprila meseca, pokazao se uspešnim, pa su rešili da Nišlije obraduju još jednim. 
Feedback je jedini klub koji izlazi u susret bendovima i daje im prostor, kako bi promovisali sebe i svoj rad, pa sastavi koriste to na najbolji mogući način, a ovaj put je klub zaposednut i iskorišćen maksimalno. 

Kao predgrupa nastupila je grupa Foreplay, koju sam pre toga čula na Čupinom memorijalu u sklopu Nisomnia-e. Oni su tada zablistali, ali ni večeras nisu bili manje dobri. Mešavine roka i grunga izvode na pravi način, iako postoje ne više od dve godine, možemo reći da su mladi, ali nisu svirački neiskusni, a i komunikacija sa publikom je ok. 
Vreme je da nastupe Decokvaritelji kao Rage Against The Machine. Već sa prvim tonovima je sve bilo savršeno odsvirano. Ukoliko je neko zažmurio i zaboravio da je to Feedback i Niš, mogo je imati utisak kao da je na njhovom koncertu. Ne, ne preuveličavam, stvarno je tako. Isti efekti, ista energija, savršeno izvođenje pesama. Vokal odlično repuje i dosta sličan pravom, dakle dobra kopija. On je kao i na svakom nastupu obraćao pažnju na publiku i u pauzama ispričao po koju anegdotu. Sve je ređa pojava da niški sastavi napune feedback ili bilo koj drugi klub, ali ovog puta nisi iglu imao gde da baciš. Gitarista je imao moćne efekte koji su pokidali (to treba da se čuje, ne može da se opiše). Naravno, šutka je bila neizaostavna, pa su se bacali i udarali kao da sutra ne postoji. Neki su izgubili minđuše, neki zube, a neko je izašo sav pocepan, dok neko trenutno maže svoje modrice kako ne bi bio poput ranjenika iz Drugog svetskog rata. 
Na repertoaru su se našle i: „Bulls on parade“, „Bullet in the head“, „Bombtrack“, „People of the sun“, „Born of a broken man“. Pošto nisu imali više uvežbanih numera, prilikom bisa, odsvirane su pesme u R.A.T.M fazonu, među kojima je bila „Suck my kiss“ legendarnih Pepersa. 

Izveštaj i fotografije: Anđela Jovanović