Kad videh gde na Marsu veče pada
odlučih da se spustim do Centrograda,
Zvezdana rastojanja polja su mi radna
i momačka put je ženskog tela gladna.

Prolutah, osmotrih, pa svratih do mehane,
i smesta spazih djevu bajnu, sa leve strane.
Pomislih načas da me fortuna zaboravila nije
jer videh da u me gleda i pomalo se smije.

Osmotrih bolje, urođenik bi mogla biti,
al' ne videh gde bi antene i surlu mogla skriti.
Najbolji primerak ljudskog roda, kako vidim
pa zašto bi onda trebalo da se stidim?

Pozvah curu, ne bi li za sto moj sela
i kad zakorači uočih raskoš njenog tela.
Gotovo se obeznanih od erekcije snažne,
ali njoj ne delovahu moje reči važne.

Okrenu se kelneru i preglasno reče
litru ulja molim, nek' bude za celo veče.
Ustadoh naglo, pa izjurih osećajući se volom.
To kiborg nečiji seđaše za mojim stolom!

Stevan Sarčević