STRANGER THAN PARADISE

Godina izlaska: 1984

Režija: Jim Jarmusch

Scenario: Jim Jarmusch

Glumci: John Lurie, Eszter Balint, Richard Edson...

Stranger Than Paradise je sačinjen od nekoliko neisprekidanih scena (snimljenih iz jednog kadra); Fade-in slike, odgledamo scenu, kada se završi ono što slijedi je crni ekran. Zatim dolazi sljedeći fade-in. Film sadrži 67 ovih scena (da, brojao sam ih). Ovo nije nikakav trick ili "fazon" ovaj način strukture je jednostavno vizeuelni ekvivalent bezizražajnosti likova, koji su zahtjevni kada je u pitanju uzbuđenje.

Heroj filma je Willie (John Lurie), koji je došao u New York iz Mađarske prije deset godina, od tada pa do vremena radnje svoje je vrijeme provodio tako što usavršava svoj NY akcent i pokušava da ne napravi ništa od sebe. On živi u stanu u kojem je najveći highlight linoleum na podu. U slučaju dobrog dana, on spava do kasno, "visi" i igra pokera.

Njemu iznenada u goste dolazi rodica Eva (Eszter Balint) iz Budimpešte. To je posljednja stvar na svijetu koja mu je trebala, šesnaestogodišnja djevojka kojoj treba mjesto gdje će ostati na kratko vremena. Naravno i ona njega mrzi, a i ona mora da ubije vrijeme prije nego što nastavi s putem koji je vodi u Clevland, gdje će da živi s tetkom Lottom (Cecillia Stark). Williev jednako besposleni prijatelj Eddie dolazi s vremena na vrijeme kako bi gledao Evu. Ne dešava se ništa posebno i onda ona odlazi za Clevland.

Ekran ispuni crna boja i velika slova koja nam kažu:"GODINU DANA POSLIJE". Eddie i Willie zapadnu u problema oko igre pokera i tada se Eddie sjeti Willieve rodice u Clevlandu. Oni odlaze da je vide. U Clevlandu je hladno, a Eva je kupila American Dream i radi u fast food lokalu. Svi Zajedno idu do jezera koje je smrznuto. Kada obojica primjete da je to sve uzaludno i dosadno odluče da idu na Floridu, a prije toga se ponovo vrate da bi Evu poveli sa sobom. Sa sobom nose razglednicu koja prikazuje Floridu kao komad raja na zemlji, ali kada dolaze tamo primjete da je sve osim toga. Sve ide naopako. Eva želi da se vrati natrag u Mađarski, a momci gube svoje pare kladivši se na psećijim utrkama. Dođe do toga da je potrebno čudo da bi ovaj film imao pozitivan kraj. Desi se čudo...

Stranger Than Paradise je pravo blago od početka do kraja. Parodija američkog sna koja pokazuje da je u SAD jednako dosadno kao i bilo gdje drugo. Ali Eva je jedina iz tog tria koja je spremna da poduzme nešto u vezi svoje nevolje koja je guši. Jarmusch film postavlja najviše u klaustrofobične sobe i koristi relativno statičnu kameru dok hvata čudne banalnosti njihovih razgovora. Čini se kako film ne ide nigdje, međutim on zna svaki korak koji želi da napravi. Niko se ne ponaša prijateljski pa ipak, kako su istoj situaciji, svi izvlače maksimum iz zajedničkog društva. Ništa ih ne drži na jednom mjestu, a i ne izvlači iz njihovih skromnih okolina. Jarmuscheva Amerika doima se kao kulturno čistilište, ni najambiciozniji od njegovih likova ne pokazuju neku želju da iz njega izađu.