Od samog početka bilo mi je jasno da će ovo poći u jednom od dva pravca-ka vanvremenskom klasiku, ili ka totalnom promašaju pogodnom za javno ismevanje i verbalni ekvivalent gađanja trulim paradajzom. Možda neki neće verovati u to, i moraće i sami da se uvere, ali kažem vam; ovo što posmatram je promašaj sezone. Prosto ne verujem da gledam nešto između horora za decu i jeftine eksploatacije, film bez tkiva, bez kostiju, i bez duše(!).

Sama činjenica da Cusack pola filma izigrava lošu karikaturu koja drži rakuna-kućnog ljubimca, zločin je sama po sebi, ali glavno tek sledi. Veći deo filma bio sam nagnan u stanje neverovatne dosade, i stigao sam do tačke gde je sve počelo ličiti na nenamernu komediju. I to ne preterano dobru. Sva ovde ispoljena prenaduvana ozbiljnost-mora imati taj, i nijedan drugi efekat na gledaoca. To je kao da gledate Alfreda Hawthorna kako glumi Robespjera. Ovo je prokleto urnebesno, ili totalna travestija, i nisam siguran da želim da se toliko posvetim analiziranju Gavrana da bih postao stoprocentno siguran u to šta je šta tačno ovde. Ono što definitivno mogu reći je da ovo nikom ne mogu preporučiti, i voleo bih da vidim izraz na licu Poe-ovih ljubitelja nakon varenja ovog ludila. Od toga bi se dao izmontirati zanimljiviji film od ovog sveukupnog crnila i agonije koja vraća film bar 80 godina u prošlost, i to pre svega idejno gledano. Verujte mi, Zlatne Maline će da padaju po ovom kao pepeo i komadi stenja po tlu oko Popokatepetla nakon snažne erupcije tog vulkana.

Jedino što za kraj želim da uradim jeste da poimenice navedem odgovne za ovu budalaštinu, da bi ih što lakše izdvojili i izbegavali u budućnosti. James McTeigue, odgovoran i za V For Vendetta, je možda najočigledniji krivac, ali ja najviše teretim scenariste. Benu Livingstonu, patetičnom tv glumcu kome je ovo prvi projekat gde izigrava piskaralo možda može i da se oprosti, ali Hannah Shakespeare (kladim se da joj je to pravo prezime…NOT) koja je u prošlosti pisala za tv seriju o Plejboj zečicama, i film Loverboy u kome Kevin Bakon glumi sa svojom real life suprugom, i koji je takođe totalni fail, treba da pretrpi salvu uvreda, a možda i nasilno izbacivanje iz posla kojim se bavi. Nadam se da sam bio jasan, ako ne i suptilan.

Ovaj film nije jeziv, već odvratan, i njegovi glavni aduti padaju u vodu pod svetlom glavne ocene jednog filma: one estetičke. E. A. Poe ovo nije zaslužio, a bogami, nismo ni mi. Ako sam ja morao da pretrpim ovaj artistički pad, iskoristite moje iskustvo i nađite, svega mu, nešto pristojno da gledate. Ili ne. Neko voli da uživa u đubretu. Ja, doduše, ne.
Bye-bye.

Ilija Đurđanović