29.06 – 01.07.2012. Majdanpek
Pre dve godine sam učestvovao na 1. SAV festivalu u svojstvu basiste benda mog brata Makija, Kiša kerozina i mislio da nikad više u životu neću da posetim Majdanpek. O tom iskustvu sam tada napisao članak koji možete da pronađete ako kliknete na ovu obojenu rečenicu.
Pre nedelju dana sam imao zadovoljstvo da po drugi put prisustvujem ovom jedinstvenom festivalu, ovaj put sa svojim prijateljima iz benda Nahty.
Sam Majdanpek je nekako življi, ne znam šta se dešava u pozadini i da li je nagaženo na neku novu zlatnu ili bakarnu žilu, ali sve je izgledalo vedrije i dinamičnije nego pre dve godine.

Jedinstven po lokaciji na kojoj se nalazi i po samom programu, festival ima sledeće segmente: Krakometražni igrani film, Vizuelne intervencije, Open source i kreativnost u digitalnom domenu, Muzički program, Zvuk i vizije prostora/javni razgovor, After party i ono što je u svemu ovome najegzotičnije i što svakako ostavlja najjači utisak u svakom pogledu, Industrijski turizam.

Bili smo smešteni na gajbi i imali tri obroka u restoranu hotela, što je retkost na festivalima i tom gostoprimstvu možemo da zahvalimo samo jednom od organizatora, Vladimiru Stojkoviću Fašketu.
Svirali smo odmah prve večeri i imali tu čast da binu delimo sa kultnim bendom Supernaut. Uprkos tome što smo se pet sati kuvali u mini busu, sama svirka je bila fenomenalna, zahvaljujući odličnom ozvučenju, binskoj opremi i posebno zahvaljujući poslu koji je perfektno odradila Mila za miks pultom. 

Na početku svirke je bilo malo ljudi ali kako smo napredovali sa repertoarom ljudi su se skupljali i aplauzi nakon odsviranih pesama bili su sve učestaliji. Fenomenalna publika nas je čak vratila i na bis, što se nama retko kad dešava, pa smo nakon jedanaest pesama odsvirali dodatne dve i sklopili instrumente.
Ovo je bila možda i najbolja svirka benda Nahty u dosadašnjoj karijeri, a tek četvrta u novoj postavi, na šta sam jako ponosan.
Posle nas je Supernaut sat vremena pržio, a nakon toga smo otišli na after u neki klub.
Sutradan smo uživali u nastupima bendova Ana Never i Presing.
Na ovakvim dešavanjima vreme leti, zbog odlične atmosfere, ekipe i programa koji nudi jedan ovakav festival, tako da je nekako prebrzo stigla nedelja i obilazak živopisne okoline Majdanpeka, tzv. Industrijski turizam. Lokacije su takve da sam na trenutke imao osećaj da sam na nekoj drugoj planeti, konkretno kad smo posetili Flotacijsko jezero ili gledali otkopavanje i usporeno kretanje kolosalnih Dampera, a na drugim lokacijama kao da sam se našao u postapokaliptičnom dobu, groblje ogromnih guma i napuštena radionica za servisiranje mašina. 
Jedini peh koji se desio za ova tri dana je bahatost i tvrdoglavost vozača autobusa, zlog Krleta, jer je nas osamdeset osmoro strpao u jednu turu i vratio do grada, ne želeći da stane na poslednju lokaciju koju je trebalo da obiđemo, pećinu i jezero.
Uveče smo potpuno slomljeni jedva ispratili nastup bendova Nežni Dalibor i Kazna za uši, dodeljene su nagrade za najbolji kratki film i festival je zvanično zatvoren.

Malo toga sam uspeo da ispratim jer je atmosfera u stanu gde smo bili smešteni bila odlična i kreativna tako da smo uglavnom bili usredsređeni na večernje aktivnosti i industrijski turizam.

Aleksandar Stošić