Godina Izlaska: 1984
Režija: Sam Fistenberg
Scenario: James R. Silke
Glumci: Sho Kosugi, Lucinda Dickey, Jordan Bennet, David Chung...

SPOILER:
Zli Crni ninja ( nije mi jasno zašto se zove Crni Ninja ako ima zeleno odjelo? ) pravi masakr za vrijeme partije golfa. Tokom potjere za njim, u krvavom obračunu sa policijom, ninja ( maltene pred smrt ) se uspije izvuci i telepatijom svoje sposobnosti prenosi Christie ( Lucinda Dickey ), instruktorici aerobika te nakon toga umire. Nekoliko dana poslje ona se pocne čudno ponašati, dobija nadnaravne sposobnosti. Sve je super do trenutka kada počinju misteriozna ubistva policajaca koji su učestvovali u akciji hvatanja ninje, dok Christie u medjuvremenu dobija napade amnezije. Uskoro se ispostavlja da je žena ospjednusta demonom zlog ninje, koji se preko nje sveti njegovim ubicama. Uskoro, dobri ninja Yamada ( Sho Kosugi ) dolazi u Ameriku da bi uništio jednom zauvijek zli duh svog neprijatelja, koji mu je u prošlosti ubio učitelja.

RECENZIJA:

Klasik zlatne ere ninja exploatacije, Ninja III:domination je možda i najludji koncept u domenu ove tematike koji se ikada pojavio na platnu. Opsjednutost, lebdeće katane, ninja kojeg izrešetaju toliko da bi normalnog covjeka prepolovili, a on baca dimnu bombu te se zakopava u pijesak naočigled svih, skakanje na helikopeter sa drveta, prenošenje godinama mukotrpno treniranih sposobnosti za dvadesetak sekundi samo pogledom, dizanje iz mrtvih... Ludostima nikad kraja.

Za razliku od vecine exploatacijskih filmova b produkcije, ovdje imamo iznenadjujuče dobru glumu glavnih aktera. Lucinda Dickey je odlična, šarmantnog osmjeha, briljira u sceni egzorcizma. Sho Kosugi, najpoznatiji filmski ninja svih vremena, za razliku od vecine njegovih filmova gdje glumi dobročudnog lika, ovdje je ultra-mega-zajebani ninja sa povezom preko oka ( u praznoj duplji oka cuva predmete koji mu sluze kao oruzje ).

Mislim da nije na mjestu spominjati mane ovog uratka, jer koliko god ih ima stvarno puno, ipak je to vrsta filma koja se ne vrednuje po savršenosti izvedbe, nego koliko uspije zabaviti gledaoca,a za to bih mu, lično, dao čistu desetku.

Aerobik, gayish pop 80-ih, fudbalerke, raybanke, egzorcizam i naravno ninje. Recept je odličan, na nama je da samo sjednemo i uzivamo.

Gogi the Bastard