Ne mogu da razumijem skepsu jednog dijela fanova prema ovom novom talasu svjetskog black metala. Neo black, post black, progressive black, ili kako već. Blate pravac i bendove da to nije black metal, da je prangijanje i mlaćenje u prazno. Obrni, okreni, uvjek se dobije jedno te isto, da bendovi traže nova uzbuđenja, istražuju nove pravce i usput se naiđe uvjek na nekoliko (i više od toga) odličnih bendova, a Farsots su (napokon) jedan od takvih i dok slušam ovo njihovo treće ostvarenje (imaju još album i EP), imam osjećaj kao da su jedan od starih i prepečenih bendova, sa kilometrima iskustva iza sebe jer ovakav album se ne snima svakodnevno, ne u ovim danima hiperprodukcije, niti sa svom dostupnom jeftinom tehnikom i mnogim dobrim tehničarima.
Iako u osnovi jeste black metal, od one atmosfere koja je kao „apsolut“ za staru gardu, ovdje imate jedino karakteristično hladnu atmosferu. I tu bi stao sa svim paralelama jer Farsot rade nešto originalno, i iako nisu jedini, svakako im je muzika nesvakidašnja i samim tim interesantna. „Insects“ nije pretjerivanje, nije nasilno maltretiranje ušiju falšim stavovima i pretjeranom svirkom, već je odmjeren, pitak i sadržan album. Umjerenog tempa i sa elementima drugih pravaca koji su vješto ukomponovani, donekle i skriveni, u paukovu mrežu koju bend plete od početka i iza koje stoje sa svim svojim intelektom, voljom i energijom.
Iznenadila me je pjesma „7“, ustvari instrumental, na sredini albuma, kao svojevrsni intermezo, razgraničenje između dvije cjeline, koja itekako efektno utiče na podizanje atmosfere. Bez ovog nesvakidašnjeg prekida toka albuma i isplivavanja u neki sasvim drugi pravac, album bi sigurno bio kudikamo monotoniji. Mali, ali majstorski potez. Očigedno da je proces stvaranja bio itekako plodan i da je bend radio u idealnim uslovima, jer se sve to čuje i osjeti i svima koji vole da istražuju, toplo preporučujem ovaj album.
Nikola Franquelli
