Da nisam povukao oroz, ne bih bio mrtav.
Da nisam poželeo da povučem oroz, ne bih to učinio.
Da nisam upravo ubio svoju ženu, ne bih to poželeo.
Da je nisam voleo, ne bih je ubio.
Da je ona mene volela, ne bi me varala.
Da sam njega poštedeo, nju ne bih.
Da mi nije najbolji prijatelj, možda bih ga i poštedeo.
Da je bio svestan, sigurno bi me preklinjao da ga poštedim.
Da ga nisam opaučio bezbolkom, ne bi bio u nesvesti.
Da nisam video kako mi prca ženu, ne bih ga opaučio.
Da je nisam čuo kako vrišti, ne bih znao da je tu.
Da nisam došao kući ranije, ne bih je čuo.
Da nisam dobio otkaz, možda se ne bih vratio kući ranije.
Da nisam toliko zakasnio, možda me šef danas i ne bi otpustio.
Da me nije opaučiko, ne bi mi trebalo još pola sata da se osvestim i stignem na posao.
Da se nisam zakucao u ta kola, ne bih saznao koliko boli direkt našeg šampiona u poluteškoj.
Da sam zgazio kočnicu, ne bih se zakucao u kola ispred mene na semaforu.
Da nisam ugazio u kaku, ne bi mi se cipela okliznula o kočnicu.
Da nisam ćopao, ne bih ugazio u Džekijevu kaku.
Da se nisam isekao, ne bih čopao do kola.
Da nisam baš tom nogom zgazio budilnik, ne bih se isekao.
Da nisam tog kjutra ustao na levu nogu, ne bi mi bio ovako usran dan.

Pavle Zelić