-Dobro veče!......mi smo G.B.H., dolazimo iz Velike Britanije.....
Imamo svi po 49 godina, imamo pasoše...i najbitnije od svega....i dalje smo seksi!
-Na gitari gospodin Jock Blyth....
-Na basu gospodin Ross Lomas....
-Ovaj bedni izgovor za bubnjara, zove se gospodin Scott Preece.....
A moje ime je Tina Tarner.......uživajte!
-Colin Abrahall
* * *
Svi vi koji čitate ovo, verovatno već znate za Gorgeus Black Hookers, poznatije kao G.B.H. iz Ujedinjenog Kraljevstva, i poznato vam je da su verovatno, najveći britanski punkrock bend današnjice. Mislim da ove starce ne treba posebno predstavljati, ali ako su ipak nekima od vas nepoznati, predlažem da konsultujete neku od enciklopedijaili sledeću stranicu : http://gbhuk.com/



Lepim sticajem okolnosti, (zahvaljujući mom dobrom prijatelju Nenadu Vlašiću, pre svega) moj put se ukrstio sa njihovim, i 4 dana sam živeo sa ova četiri ćalca...on the road , i mogu vam reći da su mnogo zabavniji od bendaThe Casualties iz Amerike (ovo je trebalo da bude šala)...respect i za njih, takođe.

Već posle prvog zajedničkog ručka, bubnjar Scott Preece me je zaprosio (posle flajke Baltic Vodke), a pošto sam ga brutalno odjebao rekavši mu da moje srce pripada drugoj ženi, otišao je da da piša, gde se na kraju prevalio i zaspao...a nama je istog momenta postalo jasno da će to biti najluđa četiri dana ikada, i da nas čeka nervni slom od smeha , kad-tad.
Pošto smo onesvešćenog Mr.Scott-a (koji je zaradio priličnu posekotinu na čelu), odneli na krevet i ostavili mr. Ross Lomas-a da ga čuva, otisnuli smo se u centar sa Mr. Jock-om I Mr. Colinom, da obavestimo javnost putem radio talasa da su bezbedno pristigli i da je sve u najboljem redu.
Momke smo proveli kroz Dorćol ,i u posetu "Creatica tattoo" studija, dobrog mi prijatelja Isidora poznatijeg kao Ica W.u.t.p. (trenutno šljaka u Carlo INK Wanderlandu prim.aut.) gde smo uživali u prijatnom ćaskanju uz pivce:)
Već tada došla je do izražaja prijatna spontanost naših gostiju i svaki nedostatak uštogljenog (MI SMO POZNATI A VI NISTE) stava. Dakle, spontanost je jedna od glavnih vrlina ovih ljudi, nikakav problem nije porazgovarati sa bilo kim od njih o bilo čemu, koliko god vremena to zahtevalo.

Obilazak smo završili u gotivnom Jazz klubu na 7. spratu BIGZ-ove stare štamparije..Šta reći, ....bilo je to dobro veče.

Čuli smo mnoge dogodovštine sa njihovih putovanja širom sveta i mnogo razgovarali o privatnom životu i redovnim poslovima koje svi imamo, i od kojih živimo (realno)...

Na kraju večeri, ispostavilo se da je naše gostoprimstvo blago narušilo zdravlje Mr. Colina, zato što je ostavio sadržaj svog želuca na sred raskrsnice kod Studentskog grada na Novom Beogradu u poznatom drive-by maniru iz Rukijevih kola.....ipak...49 godina je 49 godina.
 
kraj 1. dela
Marko Albijanić