Crnogorska hip hop scena je dobila još jedan punopravan album. Nije u pitanju samo jedna pjesma, nije maksi singl, niti mini album, već punopravni dugosvirajući, dugoprsti i zadimljeni LP, petnaest novih pjesama i petnaest novih udaraca u pleksus solaris. Nakon vrlo izraženih socijalnih tema koje su domaći reperi obrađivali, Joe Shua Kizz pravi mali iskorak. Naravno da ima socijalnih, uličnih tema, ali je balans albuma pomjeren na jednostavan provod. Kao što sam Joe Shua Kizz kaže, „Barska Mušica“ nema ništa sa istoimenim filmom, već ima sa periodom života kada se dobro jelo, mnogo pilo i neprestano dimilo te se atmosfera i provod preveli u rime. Sasvim je normalno pomisliti da su pjesme jednim dijelom o pretjerivanju i uživanju, i jesu, ali nisu i tako koncipirane, nisu pretjerivanja forme, nisu bicepsi, ćelave glave, skupa kola, oružije i prazna glava. Svaka pjesma i cijeli album su vrlo pažljivo i detaljno oblikovane cjeline, formirane i sređene pjesme na kojima su zrelost i profesionalizam kao prst u oko, prst u oko svim skepticima. Pozeraj, zavođenje i ljubav, politika i socijala, ljudska glupost, ljeto, piće, dim, more, ribe i ponovo zavođenje i ljubav – je krug u kome se album vrti. Prije sam govorio da su momci i djevojke sa crnogorske hip hop scene u rangu svjetskoj sceni i najpoznatijim akterima. Danas su oni dio te scene, grade je i unapređuju, i bogami, bolje, kvalitetnije i poštenije nego jedan veliki broj takozvanih velikih imena.

Ja jednostavno volim socijalne teme, tekstove dobro urađene toliko da pomjeraju i ljude potencijalno izazovu događaje, i ne mogu a da ne izdvojim pjesme „Mrak“, „Beton Prošlosti“ i „ Kako sam počeo lirički da masakriram“, tri testamenta, tri stava uklesana u kamen, čvrsti i postojani, bolni kao istina, vrlo oštri jezici, onako kako treba, svakome svoje, bez milosti jer ni njima je niko neće dati. Audio ratničke boje jedne generacije.

Mix i produkciju potpisuje Masturbeator, a.k.a. Dvorska Luda, i bitovi su njegovi karakterističnije sporije ali kao tuč teške bas dionice. Čovjek ima već stvorenu reputaciju koju i na ovom izdanju samo potvrđuje i održava na vrlo visokom nivou i bilo što drugo reći je izlišno. Album je za slušanje, ne da se priča u beskraj, a materijala na 47 minuta ima sasvim dovoljno. U ratu rima i bitova vs. haosa i gluposti, rep zastava se visoko vijori.

Malo o poslovnoj strani. To je jedan detalj koji malo ko posmatra, a ovdje je itekako relevantan. Naime, pristup koji Joe Shua Kizz i Dvorska Luda imaju promociji, video obradi iliti kompletnom sistemu koji podržava album, je itekako visoko profesionalan i razrađen po uzoru na zapadni model. Oni su bukvalno stvorili jednu kompletnu nezavisnu izdavačku industriju, sa samo jednim albumom. Sve je djelo njihovih ruku, ekipe i najužih prijatelja, počev od ideje, muzike i bitova, preko reklame, do izdavaštva i promocije. Ako ste mislili da su obični „klošari“, ponovo razmislite o onome što vidite i čujete, i zapitajte se „A što sam ja ikada u životu uradio ili stvorio?“. Htjeli ili ne htjeli, za neozbiljnost više nema mjesta.

Jedan od malobrojnih, ali vrhunskih izdanja crnogorske hip hop scene (sjetite se albuma Darzee-a, BRT-a ili naVAMga ... i niti jedan nije prosječno izdanje), Joe Shua Kizz sa „Barska Mušica“ pokazuje da ima talenta i volje, i ne samo to, već i da se može uraditi i izbaciti jedan odličan proizvod, a da nije podržan državnim aparatom, da se ne liže analni otvor bogatih & uticajnih, da su snovi i realnost jedno te isto, i da se sve može kada se hoće. Joe Shua Kizz razumije da u ovakvoj situaciji u kojoj je ne samo crnogorska, već cijela svjetska muzička scena, mora da snimi i izda album koji će naići na nevjerovatno jaku i nerijetko nelojalnu konkurenciju. Da li je „Barska Mušica“ spreman na tako nešto, na udarce i pesničenje ogromne hip hop komune. Iskreno, mislim da će da zada par vrlo bolnih udaraca i za to ima nekoliko vrlo jakih aduta, vrlo jaku desnicu i podmuklu ljevicu, a vi ako vas nije strah sparinga, oprobajte ga na
Nikola Franquelli