Bio jednom jedan film po imenu Intruder. Taj film je Tarantinu poslužio kao model ne bi li napokon napisao scenario za koji će uspeti da dobije novac. Intruder je i danas klasik za mnoge fanove. A režiser Skot Spigel talentovani b-režiser koji retko snima filmove.
A kad snima, to su uglavnom n-ti nastavci franžiza na izmaku snaga.
Snimio je nastavak Od sumraka do svitanja (sasvim solidan), a sada je uzeo da radi nastavak torture porn horora čiji je serijal zasnovao Ilaj Rot. Većina ljudi iz dna duše mrzi Hostel, ali teško da i oni mogu da poreknu popcorn zabavu.
Šta ste očekivali?
Međutim, jedan je OK. Dva su već povuci-potegni.
Ali treći deo? Ma dajte.
No, Spigel zna za jadac i uspeva da udahne život ovoj priči o „elitnom lovačkom društvu“. Kao što nam je recimo Toub Huper u Toolbox Murders pokazao kako prevariti očekivanja horor fana, tako nam je Spigel pokazao kako prevariti očevivanja fana Hostela, a i žanra.
Neću ići tako daleko da kažem da je Hostel III fim bez kog ne biste mogli, ali mislim da ćete se sjajno zabaviti. Možda još više ako ste gledali prethodna dva, što je svojevrstan paradoks.
Najveća zamerka ide na kasting, a samim tim i na neubedljive likove.
Neko će reći: Pa da, ali to i treba da bude popcorn flick sa 2D likovima.
Ma nemoj. Pogledaj recimo Martyrs pa reci kako torture porn može da se izdigne na viši nivo. Zašto da se ograničavaš ako možeš dalje? Ili je možda Spigel osuđen da zauvek ostane u okviru modela koji je postavio?
Recimo da je prva trećina film najzabavnija i najbolja, a kako film odmiče ne da biva sve slabiji, već biva sve poznatiji. Sva ona divna iznenađenja i prevarena očekivanja iz prve trećine nestaju i do kraja gledamo zapravo jedan od prva dva dela Hostela.
Što, opet, nije tako loše. Ako ne očekujete previše.
A ne traje baš dugo.
Željko Obrenović