U par dana i drugo iznenađenje sa srpske metal scene. Iznenađenje u punom značenju riječi. Through Art su death metal bend, ali prošaran sa mnogo melodije, i ta šarolikost i originalnost, mnogo prijaju ušima. Kažem originalnost, jer i pored toga što mnogi bendovi tvrde, ili se za njih kaže da su melodic death, ili što li već, nemaju od melodija u svojoj muzici ni za posolit' supu, dok Through Art itekako opravdavaju naziv pravca.

Na prvo površno slušanje je primjetna razrađena melodika, ali se nakon nekoliko preslušavanja izdvajaju nijanse i više slojeva, znak da bend itekako ozbiljno shvata svoj rad. Uzevši cijelu sliku, album se baš ne vari na prvu loptu, bez obzira što vam čula mogu reći. Uvjeravam vas da ćete tokom preslušavanja često mijenjati mišljenje i komentarisati detalje, nadam se pozitivno jer ovaj album zaslužuje pohvale u instrumentalnom pogledu, aranžerskom, produkciskom, radnom ... u svakom pogledu. Vokalne dionice su pogotovo interesantne. Naime, growl i clean vokali su podjednako zastupljeni, možda i clean više - i dobro zvuči. Gruba i sirova atmosfera svirke je umirena clean vokalom i taj efekat je vrlo dobro iskorišten. Moram malo pažnju skrenuti da koliko growling dobro zvuči, clean vokal i nije baš u potpunosti na visini zadatka. Nekako mi se čini da je u višim registrima na samoj ivici izdržljivosti i pomalo se osjeti i utiče na kompletnu atmosferu.

Prija čuti bend koji ovako kompaktno, svježe i jako zvuči, i još znati da dolazi sa balkanskog poluostrva, mjesta gdje uslovi za ovakvu muziku baš i nisu najbolji, i da bi bend napravio ovakav album, da ovako zvuči, treba itekako mnogo vremena da potroši na vježbanju, na svirci, na pečenju zanata.
Nikola Franquelli