Radmilo Anđelković, Oko za drugi svet, str. 241, Tardis, Beograd, 2009.
Dok stojite u knjižari i prelistavate stranice knjige Oko za drugi svet pomislićete da je u pitanju zbirka kratkih priča. Pošto je kupite, dođete kući i počnete da je čitate shvatićete da ste se prevarili. Koncipirana kao roman, knjiga se „sastoji“ od niza zasebnih priča koje prate jednu radnju: borbu ljudi protiv mističnih Jabanija.
Svaka je priča tako zamišljena da se jednim sasvim tananim, gotovo nevidljivim delom „oslanja“ odnosno „nastavlja“ na prethodnu ili potonju priču (pa nas neodoljivo podseća na odličan roman Preživeo, Džejmsa Herberta).
Na ovaj način autor izbegava nepotrebna ponavljanja, objašnjavanja i ponovna iscrtavanja likova (grešku u koju je recimo upala Dž. K. Rouling). Radmilo Anđelković je sasvim jasno sledio unapred zacrtanu misao. Kako i ne bi kad u umetničkim vodama pliva još od 1949. godine.
Rad u pozorištu i na brojnim scenarijima mu je svakako pomogao u postavljanju zapleta (u čemu briljira) i raspleta (u kojem se ipak malčice gubi, pa vam se dok čitate pojedine delove dešava da se i sami poput recimo jedne od glavnih heroina Janine zapitate: Šta? Ko? Zašto? Kako? Zbog čega?). Strpljenja. Radmilo Anđelković ne bi bio ono što jeste kad ne bi raspleo Gordijev čvor koji je sam istkao.
Kao tehnolog po struci ovaj iskusni pisac razvio je savršenu moć zapažanja koja se možda najbolje ispoljava u priči Pet pogleda na terazijski greben. Beograd koji on opisuje (možda i previše detaljno) je prost, u njemu je rečnik pebogat psovkama. Kao i njegovi stanovnici i grad je nekako na svoju ruku: teško je voleti ovaj grad kad te svaki čas izdaje. U Beogradu se čak i košava inati, a izmaglici se desi da se zbuni pa zalegne po travi.
I baš su ovaj grad, u nekom drugom vremenu i nekom drugom prostoru, i ovu zemlju u (večitom) rasejanju odlučili da nastane Jabani. Kako to? Zašto su odabrali baš naše tvrde glave? Zašto baš našu lepu zemlju? Kao da nema lepših. Ostavićemo ova pitanja bez odgovora. Imaćete da razrešite dovoljno pitanja dok budete čitali ovu knjigu. I previše. Odgovore na njih možda nećete dobiti do samog kraja, ali vredi pomučiti se.
Tamara Lujak