Očigledno su RATT sa prošlogodišnjim albumom dali malo force i utabali put glam bendovima osamdesetih koji su zapali u zaborav pojavom grunge-a. Kingdom Come su svojih pet minuta imali tokom invazije glam metala osamdesetih i nakon vrlo brzog i ogromnog uspjeha, uskoro pali u relativan zaborav zbog pojedinih kritika. Ovaj novi album dolazi nakon poduže pauze i u potpunosti sa njemačkom postavom (što će starim fanovima biti interesantno). „Rendered Waters“ je jedan neobičan album. neobičan zbog svoje melanholične atmosfere. U osnovi hard rock sa naglašeno interesantnim gitarskim rješenjima i u potpunosti lišen brzine koja je karakteristična ovom pravcu. Međutim, ovo nikako nije loše, već naprotiv, ova instrumentalna tromost, uparena sa malo prije pomenutim gitarskim rješenjima, itekako doprinosi neuobičajenoj atmosferi albuma. Neobičnosti dodaje i Wolfov izražajni vokal, koji ja ne uspjevam da opišem. Da li još uvjek ima onoga zbog čega su nekada bili oštro kritikovani? Ima, u manjem obimu, ali ima, i najočiglednije je na pjesmama „Pushing Hard“ ili „I've Been Trying”, no, nakon svih ovih godina, i najvećem laiku je jasno da nije plagijat. Vrlo ličan i ispovjednički album, „Rendered Waters“ nije nikakvo neviđeno čudo, ali je jako prijatno čuti bend koji nakon toliko godina uspije da se otrijezni, ponovo čvrsto uhvati uzde i napravi jedan vrlo dobar i inspirativan album, i iako je subjektivno i pomalo uvredljivo, sigurno je bolje poslušati ovaj album, nego bilo koji od modernih kvazi rock, kvazi punk, kvazi metal, buble gum, high school „opakih, opsanih i nezgodnih“ bendova (a svaki član po tries i koju u guzicu). Ja već odavno ne vjerujem u slučajnosti.
Nikola Franquelli