"My Bed" - Tracey Emin
Smrt umetnosti je neproverena glasina i ništa više. Da li? Leptir koji je provirio iz legure zemlje i gipsa i izneo nebrojena slikarska platna na svojim krilima se očigledno uplašio pred jarkim svetlom reklama. Pomislite na sva ona umetnička dela za koja ne znate po kojim su to kriterijumima dospela u renomirane aukcijske kuće, galerije, na visokobudžetne promocije… “Pa to sam mogao/la i ja da nacrtam u prvom osnovne!” “Dosta više sa tim Koeljom, smarate!” Čovek koji dovikuje na uglu ulice “montevideobogtevideo montevideobogtevideo, dividivididividi!” Divno! Rizikujem da dospem na nesigurno tlo nedoslednosti, ali branim se subjektivnošću, koja naravno uvek ima različit odgovor na pitanje – Šta se podrazumeva pod lepim u umetnosti?

Tracey Emin, engleska umetnica turskog porekla, je uspela svoje zgužvane čaršafe provući kroz iglene uši umetničkog priznanja. Bez obzira što sličnu postavku nenameštenog kreveta viđate svako bogovetno jutro.

Banksy-jev rad u Nju Jorku
Banksy, umetnik koji svojim grafitima menja sve dogmatske postavke o svetu, je paradoksalno obavijen i velom misterije i lovorikom zvezdane slave. Međutim, put do tih zvezda je zahtevao mnogo više od jednog t(r)aga komete u spreju, i pritom sa policijom za petama i kantama boje na ramenima. 

Da li je posredi sreća da budu otkriveni, sposobnost da se nametnu svima (ili samo talentovanim frulašima da pesmu šire dalje), ili sizifovska volja i istrajnost da se bore za svoju viziju? Naravno, anything goes. Ali opet, ne dosežu sva umetnička dela do parketa muzeja, bedema galerija ili vrtoglavih platinumskih ploča. Neko je tu da im postavi “lopovski”, i nama, publici, velim, isto tako lopovski da prodaju.

Mainstream je danas jedan veliki vrtlog i brlog idiotskih repetivnih reklama, TV bajki i basni, džinglova sa svadbi, ispraćaja i noćnih izlazaka. Bolje je okrenuti glavu od komercijalnog, bar za trenutak da odmorimo oči. Toliko je umetnosti oko nas koja čeka da je prepoznamo. Stvorimo jednu novu kulturu nezavisnog mišljenja. Zato,npr. indie (izvedenica od independent ) i alternative dobijaju sve više prostora na muzičkoj sceni. Publika može da uživa u slatkom ukusu neotkrivenog voća, dok su prepričavane priče i remiksovana muzika tek fast food kulture. Neka demofešta počne!

Daca Marković