Potres je svoj 20. rođendan obeležio na najbolji mogući način, sjajnim koncertom i EPjem o kome će ovde biti reči. Dvadeset godina samo po sebi predstavlja dug period a kamoli za jedan pank bend. Pa osvrnimo se na kratko unazad. Počelo je 1991. kao klasična srednjoškolska priča i izraz koji je, naravno, bio ispunjen besom a verovatno i destruktivnom energijom. Što je i logično imajući u vidu vreme u kojima je muzika Potresa nastajala a i godine samih članova. Zato i ne čudi što je muzički izraz Potresa u početku vukao na oi / street pank. Vremenom dolazi do sazrevanja članova benda i iako bunt, bes, nezadovoljstvo i dalje postoje bend je rešio da svoj zvuk malo „smiri“ i učini ga zrelijim ska uplivima a kako vreme ide polako dolazimo do poslednjih izdanja koja imaju i melodične elemente u sebi. I upravo ovakvo je ovo izdanje, street ali ne preterano sirovo i prljavo; pevljivo, hitično ali ne previše melodično (dakle zaboravite Kaliforniju). Ima svega, i uličnog pank vokala i gitarskih solaža i čvrste ritam sekcije. Reklo bi se – taman.
Tematski su ostali verni sebi a i svima nama. Centralna figura ovog izdanja smo ti, ja i većina ovih napaćenih ljudi sa ovih naših prostra. Svi prevareni i iznevereni, tako da vam neće biti teško da se identifikujete sa celom pričom. Pesma „Sukobi krajnosti“ govori o svim ekstremima i lepo kaže da nije sve crno-belo. Pesma „Ponovo dišem“, iako po naslovu nešto optimističnija nastavlja priču u vidu introspekcije i samoposmatranja i kaže „izgleda kao da sanjam isti san, moja kazna je da isto proživljavam...“. A na nju se nadovezuje stvar „Simboli revolucije“ o iznevernim (oktobarskim) očekivanjima gde kažu „nismo to zaslužili, protiv toga smo se bunili“. Tako da ove tri stvari čine jednu zajedničku priču koju zatvara poslednja stvar sa EPja, obrada Bitlsa „Let it be“. I to je možda momenat koji će vam malo štrčati iako se tematski uklapa.
Sve u svemu jedno fino, zrelo i više nego pristojno izdanje koje bi trebalo da koliko toliko utoli glad do nekog dugosvirajućeg izdanja. Izdanje koje pokazuje da pank nije samo pivo ispred dragstora, lomljenje flaša, podrigivanje, uriniranje i pisanje „A“ na zidu. Priča koja predstavlja pank na jedan bolji, konstruktivniji i zreliji način.
www.myspace.com/potres1991
Nenad