Cenim da nema potrebe da pisem neki posebno dug uvod u intervju sa Zdenkom Franjićem. Covek koji stoji iza najznačajnijeh hrvatske nezavisne etikete (a i šire) Slušaj Najglasnije, nije bio raspolozen za iscrpne odgovore, ali i ovo što je rekao je sasvim dovoljno za one koji pazljivo čitaju. 
HC: Kada si se uopste zainteresovao za muziku, koji su to bendovi bili, te kako je bilo ziveti u Zagrebu osamdesetih ( kod nas je i dalje na snazi fama o zlatnim osamdesetim)?
ZF: mama mi je kupila gramofon ko klincu, znači negde početkom sedamdesetih. moje prve dve ploče su: buldozer – pljuni istini u oči i bad company – bad co.

HC: Ti si svoja prva izdanja uradio 1988 -e, pre toga je bilo svega nekoliko pokušaja nezavisnog izdavaštva kod nas. Kako si se odlučio na takav potez? Majke, Messerscmitti i Spoonsi su bili tvoja prva izdanja, jesi li od ranije hteo da pokreneš nešto tako ili te je na to naterao kvalitet ovih snimaka, koji je neosporan i dan danas?
ZF: do tad sam ja već bil diskofil sa iskustvom i upoznal se sa "uradi sam" izdavaštvom i jel nisam imal pametnijeg posla štel sam se i ja okušat u tom biznisu.

HC: Bombardiranje Njujorka, je prvi LP koji si izdao, danas ima mitski status, kako je došlo do te kompilacije?
ZF: nakon par kazetnih izdanja to je bil logican potez a i uobicajeno za početničke etikete.

HC: Zašto nema Spoonsa na "Bombardiranju Njujorka"?
ZF: spoonsi su imali obrade a ja sam preferiral originale.

HC: Verovatno su te sto puta pitali do sada, ali me zanima zašto si Majke, Spoonse i Messerschmitte prepustio drugim izdavačima? Svi oni su svoje prve albume izdali van "Slušaj Najglasnije" etikete.
ZF: zato jel ja nisam izdavač u klasičnom smislu. izdavaštvo je biznis ko i svaki drugi i potreban je početni kapital i sve ostale stvari iz marksizma i samoupravnog socijalizma, a to me nikad nije zanimalo.

HC: Iz današnjeg ugla, moze se činiti da su 1990 -a i 1991 -a bile zlatne godine za nezavisno izdavaštvo, pošto je tada sve što je valjalo objavljeno nezavisno. A opet koliko znam distribucija je bila ograničena na mali broj prodavnica, kako si ti tada prolazio?
ZF: ak mislis na tirazu, one su bile minimalne, a meni ne tolko bitne. moja etiketa ima male tiraze al zato ima puno izdanja.

HC: Za Satana Panonskog se moze reći da je bio ekspluzivac tvoje etikete, kako ti se danas čine ti snimci sa prilične vremenske distance i kakav je bio tvoj odnos i saradnja sa Ivicom Čuljkom?
ZF: moj odnos z ivicom je bil prijateljski. mislim da njegove pjesme dobro podnose vreme i on je još uvek najtrazeniji autor na mojoj etiketi.
HC: Neki od bisera iz tvog kataloga su ploče stranih bendova Humpersa, Suicide Kingsa I Morlocksa, kako je došlo do saradnje sa tim bendovima i koliko si tih ploča prodao preko?
ZF: do tih bendova došel sam prek zajedničkih prijatelja. skoro čitav tiraz morlocksa prodal sam vani, a hampersa i suicide kingsa još uvek ima iak se prodaje po 50 dolara u los angeleskim seknd hend dućanima.

HC: Kad smo već kod veza preko, tvoje su odlične, najčuvenije je poznanstvo sa Jello Biafrom, koliko su one omogućavale prohodnost tvojim izdanjima napolju? Jesu li se stranci sekli na tvoje bendove?
ZF: j a se povremeno menjam sa jellom. i to je sve.
HC: 1991 -e je izbio rat, kako si se snašao u novim okolnostima, tvoj rad nakon 1992 -e i 1993 -e nije toliko poznat, osim albuma za Spoonse i Messerschmitte, šta bi danas izdvojio kao bitne stvari?
ZF: kad je počel rat sve je stalo pa i biznis a ja baš ulozil lovu i tak je propal moj prvi pokušaj da zaradim milijon dolara.

HC: Koji je tvoj izbor 5 najboljih domaćih albuma?
ZF: ne volim delat rang liste. uvek nekog izostavim.

HC: Navedi nekoliko koncerata koji su na tebe ostavili najači utisak.
ZF: koncerti: ruts '80, termiti '80, jerry lee lewis '90, dub syndicate '00.

HC: Kako glasi biografija tvog benda Loši Dečki? I pored toga što je tvoje ima vrlo poznato u undergroung krugovima o Lošim Deckima se jako malo zna.
ZF: loši dečki nemaju biografiju. eto tolko su loši. izdali su četri albuma:" loši dečki u krevetu"," boli te kurac za jajca tu su loši decki"," brijanje bedova" i" u bozanskoj misiji". postojali su od '95. do '02. o lošima dečkima sve najbolje al na kraju sam ostal sam. sad imam svoj projekt "lutajući dj zdena" di popevam prek većinom instrumentalnih podlaoga. imam isto četri albuma: "španski brijač", "umetnost umetanja", "sora z vetrenjačama" i "zadnja luknja na svirali". u zadnje vreme dost nastupam sa lou profom.

HC: Koje bendove izdate u drugoj polovini devedesetih bi izdvojio, tj. koji bendovi sa tvoje etikete su privlačili najviše paznje?
ZF: bambi molesters bi mozda bili bend koji je privlačil najviše paznje. meni su svi bendovi na etiketi dobri i nebi posebno nikoga izdvajal.

HC: Jeli ti se ikada desilo da je došlo do nesporazuma sa nekim od bendova sa kojima si radio ili su oni bez problema kapirali tvoj način rada?
ZF: za sad ne.

HC: Čime se baviš van "Slusaj Najglasnije", koliko mi je poznato nekada si imao muzički dućan i radio u banci?
ZF: osim etikete "slusaj najglasnije!" , projekta "lutajuci dj zdena" imam i etiketu za knjige "bratstvo duša". izašle su knjige od Ivice Čuljaka "prijatelj", Slavena Galica "pjesme", Lou Profe "u ritmu humora za smijeh iz erotske perspektive", Damira Avdića "na krvi ćuprija", Aleksandra Stojkovića "svet je moj ali ima vremena" i moje "ludi pes" i "furanje gudova".

HC: Nemam više pitanja, tvoje reći za kraj interjvua?
ZF: uzivaj!