Malevolent Creation su jedan od onih bendova koji su osnovali i izgradili američku death metal scenu. Postoje već pitaj boga koliko decenija, vremenom nisu mjenjali pretjerano stil, pravac, ponašanje, scenski nastup, i nakon nekog vremena, neizbježno i na moju štetu i sramotu, uzeo sam njihovu muziku kao nešto zagarantovano i uvjek prisutno, što je tu da dopuni scenu, zanatski je dobro da se odsluša, da se provrti par puta i to je to. A onda sam se malo zasitio death metala i neko vrijeme sam vršljao i lutao po svim mogućim drugim pravcima i nakon nekih, mjesec, dva, u playlistu uleti ovaj posljednji „Individuous Domain“. Nikada ne podcjenjuj staroga lava. Nakon milovanja ušiju sa blažim pravcima, malevolent Creation su me iznenadili i prodrmali pošteno. Nisam se snašao u momentu, nisam prepoznao bend i jedino sam znao da zvuči odlično i da već nekih par minuta sam batalio svu ostalu rabotu da bih preslušao ovaj album, i dalje odlažući momenat da vidim koji je to bend. The Chase is Better than the catch kao što kažu Motorhead. Malevolent Creation su me ponovo iznenadili (ponavljam, na moju sramotu). Ne da nisu jedan od „još jednih bendova“, već su itekako vješto iskoristili tehnički napreda u muzici i ukrstili sa svojim tradicionalnim načinom sviranja i komponovanja. Rezultat je vrlo poletan album, brz i agresivan, a opet vrlo melodičan, pitak i onako karakteristično zanosan da vas tjera da se pokrećete. Ima tu i tamo momenata koji su prosječniji, koji malo uspore protok energije, ali je nemoguće očekivati da nakon toliko godina, nakon toliko živih nastupa koji moraju da se reflektuju na rad, i nakon svih albuma, nemoguće je očekivati album koji je od početka do kraja kao otkrovenje, energičan i vatren kao u mladosti. Međutim, svo ovo moje pisanje nemojte shvatiti kao utješna druga nagrada, nego je „Individuous Domain“ album za armirani beton prvu nagradu! Born Again Hard!
Nikola Franquelli