Citav svijet je zanijemio. I svi smo mi robovi okovani u taj veliki muk. I jedina snaga koja ima potencijala oduprijeti se toj tisini je snaga rijeci. Pretvarane u stihove, one poprimaju jednu izvrsnu snagu. Snagu koja se nemoze kontrolirati. Niti predvidjeti. Ta snaga razara okove tisine koja nas sve drzi svojim taocima. Ustvari, ta snaga rijeci je jedino sto nam je preostalo kao obrana od nje. Te tisine u nama. U kojoj necujemo vise govor nase duse. Mi ga vise ne cujemo, ali on je jos uvijek prisutan u nama. On i dalje govori svatkome tko je spreman poslusati.
On poprima razne oblike. Tako je neumorno trazeci svoj put do nas, preobukao se u poeziju. Tocnije, kroz stihove Milana B. Popovica, on je preuzeo kontrolu nad 18 bendova. Ta misteriozna sila je se manifestirala u 18 vrlo osobnih i pregnantnih pjesama. I svom svojom snagom stvorila jedno unikatno djelo. Postojeci da bi nas promatralo i podsjecalo da postoji jos jedna strana zbilje. One nase. I samo nase. Dopustajuci nam u ovih 18 pjesama da je spoznamo i prihvatimo.
***
Laganim i snenim zvukovima psihodelije uvodi A.R. Club u "Umiri me". I nudi onome tko joj se prepusti istinski osjecaj unutarnjeg mira s rijecima >>sebe zelim da nadjem <<". Doista neobicno odpocinje "Urlik". Uz marsirajuci ritam bubnja i virtuoznu dionicu akusticne gitare pretvara se u zestoku metal numeru. Koja dodatno kroz nesvakidasnji, na raznim glasovnim bojama bogati zenski vokal benda Abonos oblikuje "Urlik" u jednu kratku metal operu. S istom zestinom nastavlja "Izdaja (ja bih da odmorim dusu)". U kojoj Alogia & Sweety odrzavaju dalje dinamicnu atmosferu iz predhodne Abonosove interpretacije "Urlika". Ta dinamika se prekida u polovini pjesme i nastaje saputanje rijecima >>dok gledam tebe, ja gledam sebe<<. Da bi u iducem momentu ponovno preuzeli duboki rifovi gitara u stilu doom metala i priveli kraju cijeli komad. "Zivite li" pita iduca, jako topla i melankolicna pjesma u izvedbi Amarantha. Koja na trenutke poprima isti onaj duh doom metala u kome dusa slobodno moze sebi priustiti jedan let iznad tijela. Art Diler oblaci pjesmu "Dok me pogledom streljas" u izvrsno rock ruho. U neobicno laganom, lebdecem ritmu dolazi "Oprost" u izvedbi Asphalt Chanta. I izgradjuje se u jednu mocnu rock-svetkovinu. Svu snagu progresivnog metala rasplamsava bend Atlantida u "Talasi". Ritmicnim i nedohvatno laganim notama oslikavaju Broken Strings pjesmu "Cekaj". Darkshines u zivom kontrastu od "Cekaj", otvara vrata u "Umiriti dan" ludo brzim dionicama gitara. A u samom kontrastu prema muzickoj podlogi je i tekst >>pokusavam da umirim te<<. "Sunca kap" ponovno odvodi svojom laganom melodijom i vrlo osjecajnim vokalom Demethera, u visoke nebeske altitude. Na istim visinama i vrlo ekspresivnim stihovima nastavlja "Pokrov iznad mene" u izvedbi Disparadora. Kratka uvodna melodija klavijature uvodi u "Dva". U kome Heaven Rain rasplamsavaju svoj dinamican stil zajedno sa ispovijednickim stihovima. U odlicnom boogie stilu, kroz izvrstan vokal Instant Karme ukazuje se "Ponos". Gromoglasni udarci bubnja benda Iskaz, uvode u "Polusvet". I pretvaraju ga u divlju i bijesnu molitvu. Mracno, ali vrlo emotivno nastavlja dalje Seraphim u "Povezujes niti". Epski zenski vokal benda Tales Of Dark pretvara "Prah" u tragicnu metal dramu, sa povremenim kulisnim upadima mocnog grawl vokala. Rijecima >>odlazim svom voljom svojom. Ne, nije me briga<<, bezkompromisno prevodi Backbone kraju "Zardjao Vek".
***
Kompilacija "Vreme brutalnih dobronamernika" kroz svoje ostre ali istinite stihove i izvrsnu izvedbu dobro odabranih bendova, zavlaci svoju nevidljivu ruku u nasu unutrasnjost i cvrsto hvata sve nase emocije. Neodpustajuci dok nije sigurna da se nismo oslobodili i od njenog slusanja nismo poprimili nesto drugaciji pogled na sebe i svijet oko nas.
Durden http://alternativnadomacamuzika.blogger.ba/