Kada si izašao iz zatvorske bolnice CZ-a, pitao si me:

- Čuj, tamo je bilo loše, ali bar sam čitao i pisao.
Imaš li neku knjigu na zajam,
Hesea, Pavića, Bukovskog?

Pozajmio sam ti Bukovskog, "Bludnog sina",
BIGZ, YU ISBN 86-13-00029-0
tiraž 20 000 primeraka
Beograd, 1986.

Kasnije sam te povremeno viđao.
Navraćao si u naš stari kraj
obučen u skupo odelo, sa štosom
novčanica u džepu i elegantnim
zlatnim lancem
oko vrata.

- Sada sam u nekoj frci, ali vratiću ti knjigu uskoro,
pročitao sam je dva puta, nego zajebi to,
treba li tebi nešto, treba li ti novac?

- Ne, ne, u redu je...

- Evo ti bar dvesta dinara, surfuj po netu u igraonici
tipkaj one tvoje stvari?

- Okej, okej...

Potom si otišao
ali nismo bili svesni
da ćeš ubrzo otići
zauvek.

Nadam se da ti je "Bludni sin"
pravio dobro društvo
na putu, za Tamo.

Godinama kasnije, na buvljaku nekog drugog grada
preturao sam po stripovima i začuo glas
mladića:

- Šefe, pošto za ovu?

- Dvesta dinara, momak!

Mladić je u rukama držao
isto ono izdanje "Bludnog sina"
prepoznao sam knjigu
po koricama.

- Kupi knjigu, dečko, nije loša - rekoh mu.

Promislio je, ali je ipak odustao, a knjigu sam
kupio ja, i vidiš druže, svetlost nas je
ponovo obasjala na tren, eto, sada
obojica imamo sopstveni
primerak

ja na ovome
a ti na onome
svetu.

Marko Antić