(samostalno izdanje) 2010. CD
Roze Poze se, pomalo iznenađujuće, ispostavljaju, kao diskografski najaktivniji bend u Srbiji u prvoj polovini devedesetih. Oni su u tom periodu izdali četiri studijska albuma, od toga tri za državni PGP RTS, a taj period karijere su zaokružili sa kasetnom kompilacijom „Daj Gol-najveći hitovi 1990-1995“ Rockland, 1996). I pored solidne medijske prisutnosti, nekoliko zapaženih pesama, igranja na kartu navijačkih pesama i precizno zaokruženog muzičkog izraza nisu uspeli da ostvare ozbiljniji komercijalni uspeh. Od tada se sporadično oglašavaju, jedan album 2002. godine i jedna kompilacija 2005. godine, a na samom kraju 2010. nam je stigao novi studijski materijal, šesti po redu, za dvadeset pet godina rada. Okosnica benda su sve to vreme pevač i gitarista Željko Nikolić i tekstopisac Vlada Ćalić. Roze Poze i dalje sviraju pošteni optimistični r’n’r sa snažnim korenima u sedamdesetim. Nikolić se još jednom potvrđuje kao jedan od boljih beogradskih r’n’r gitarista koji odlično barata sa obrazcima postavljenim u pomenutoj deceniji. Tekstovi imaju jednu tipično beogradsku crtu, uglavnom su ljubavne tematike uz nešto bavljenja socijalnim trenutkom i fudbalskim temama (zaštitni znak benda). Kao i na svim predhodnim Roze Poze albumima ukupan utisak je pozitivan, ali se i mane ponavljaju. Nema pravog, rasnog, hita koji bi ih izgurao, par pesama je moglo da otpadne u finalnom odabiru, a zarad bolje dinamike materijala. Dve pesme iz demo faze, snimljene septembra 1985. zatvaraju ovaj cd i dobro pokazuju koliko su Roze Poze ostale verne svom zvuku sve ove godine. Svako dobronameran će pozdraviti rad ove ekipe, ali sa druge strane “Ko je rek’o rokenrol” neće pomeriti pozicije benda ni za milimetar, ali će bar doneti par dobrih komada za neku buduću kompilaciju najvećih hitova.
Miroslav Stašić