I još jedan novi Motörhead proizvod. Kako? Kad prije? Pa zar nije ... Ne bogami. Stvarno novi Motörhead. Da li ima iko na svijetu da nije čuo za ovaj bend? Koliko sviraju, snimaju i prave gluposti, sasvim je legitimno postaviti ovo pitanje, jer zaista, za Motorhead znaju generacije i generacije. Pogledajte samo žive snimke sa posljednjih turneja i u prvim redovima vidjećete generacije slušalaca koji se razlikuju za sigurno nekih 40, možda i više godina. Mada, Motörhead tako nešto nikada ne bi uspjeli isključivo samo sa velikim brojem albuma. Iako bez prestanka izdaju albume od samog početka karijere i na turnejama su između studija („Oh, shit! Motörhead's on tour again“ – mali domaći zadatak) i pored toga što im posljednjih pet ili šest albuma zvuče potpuno isto, ipak uspjevaju da na svakom novom izdanju upakuju nešto novo i one njihove, sada već očigledno, besmrtne ludosti, haosa, Jack Danielsa, Marshall na 11 i „Bye bye Bitch bye bye“! Pa što ako „Brotherhood of Man“ podsjeća na „Orgasmatron“? Pa što ako i ovaj album zvuči u potpunosti isto kao prethodnih 4 ili 5 albuma? Magija ovog benda ne blijedi tako lako a sve što je kvalitetno, trajaće u vremenu, kao švapska kola. We are Motörhead and we play rock and roll! Više od ovoga bi bilo izlišno.
Nikola Franquelli