Pitanje. Jel vam dosadilo da svaki mogući novi bend koji izbljuje jedna od ovih najvećih izdavačkih kuća automatski dobijaju epitet kultnog death metal benda? Hoćete imena? Evile i slični. Jasnije? Dame i gospodo, Misery Index su izdali novi album i stavili su tačku na jedan dio metal istorije i napravili nedostižnu razdaljinu između njih i svih onih navodnih death bendova o kojima smo maloprije govorili. Jedva da sam počeo slušati "Heirs to Thievery" a već sve kockice upadaju. Još od prvog mini LP-a, nakon razdora u Dying Fetus taboru, mirisalo je u zraku, znao sam da će Misery Index izdavati vrhunska izdanja, albume koji iznova i nanova ruše audio barijere svojom silinom. Pazite, namjerno ne kažem brutalnošću. I pored toga što je njihova muzika dovoljno brutalna, brza i jaka, u prvi plan je uvjek i najviše silina izvedbe. Pogledajte ih samo uživo. Nezaustavljivi tornado. Gitaristima se ne zna gdje će tokom svirke završiti, a maniti bubnjar da nije vezan za stolicu, i on bi završio negdje u neku guduru zajedno sa publikom. To je ono što jako cijenim kod ovog benda i uvjek uspije da me iznenadi kako uspjevaju toliki intenzitet siline da održavaju tokom svih ovih godina i iz albuma u album. Godine prolaze, stari se lagano, tijelo i um to neizbježno osjećaju, ali kao da su ovi ljudi stavljeni u neku vanvremensku i vanprostornu kapsulu. Za njih se vrijeme zaustavilo u najboljim godinama. Rušilački, ubitačan, precizan kao skalpel u rukama hirurga, "Heirs to Thievery" je teško političko zlodjelo, kriminalni akt, i nimalo ne štede riječi kritike nad ubogom gluposti modernog društva, sve veću izolaciju pojedinaca, zavisnost i hipnotisanosti navikama, ogromnom moći korporacija ali i malih vojnika i ljigavih pijona koji su u njihovoj vlasti i volji, halapljivosti, glutonije njihove vlade i vojnog vrha ("from Grande to St. Lawrence", "from Cuba to Manila"), o konstantnom uništavanju životne okoline i licemjerstvu osoba i organizacija koje se navodno bore za očuvanje. Nije ništa ni manje za očekivati od benda koji je izgradio karijeru na apatiji društva. Silina kojom Misery Index izvode ovaj album je neopisiva. Mogao bih da naklapam satima, ali riječi ne mogu da u potpunosti opišu koja je to energija. Mogao bih da poredim sa pojedinim bendovima ili albumima, ali to je nepravda. Pjesme poput "The Spectator", "You Lose" ili naslovna, su jednostavno hitovi. Jeste, hitovi, koliko god to bilo čudno, ali ove pjesme su toliko brze, jake, ubitačne a opet melodične i ritmične da će malo ko da im odoli. "Heirs to Thievery" je klasa za sebe. Gasna turbina, zračni kompresor, parni valjak, komora pod pritiskom. Ovo treba slušati u dozama, bar u mojim godinama, jer se rizikuje trostruki infarkt i šlog. Mislite da sam gotov? Ni slučajno. Još nisam spomenuo kako su (ipak skoro) idealno uklopili vrlo jake i oštre tekstove sa muzikom. Sve se spojilo u jednoj nevjerovatno jedinstvenoj cjelini. Danas je krš i gomila death bendova. Svugdje gdje se čovjek okrene može da vidi barem nekoliko, i kao po nekom pravilu, većinom su to klonovi, kopije, plagijati mnogo većih, poznatijih i kvalitetnijih bendova, ali zbog svoje mladosti, prenaglašenih vizuelnih efekata, pumpanja po svim in medijima i sl. komercijalno kozmetičkim zahvatima, kupe dobar dio kolača bendovima koji isključivo svojom muzikom, i naglašavam, samo svojom muzikom, grade istoriju heavy metala. Misery Index su jedan od tih bendova iz druge skupine, ali, na svu sreću, od kada su potpisali za jačeg izdavača, i njima se piše bolja finansiska budućnost, i itekako su je zaslužili, muzikom, stavom, izvedbom, radom i trudom. Ako ste u ekstremnijem metalu, ovo je bend, ovo je album koje vam preporučujum da pod hitno nabavljate. Pod hitno! "Heirs to Thievery" je bez dvoumljenja njihov najbolji album, jedan od najboljih metal albuma godine, jedna mašina koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i možete se kladiti glavom, bradom i rogovima da će na kraju godine ući u prvih deset death metal albuma na svim nezavisnim top listama. Ja ću im ga na silu staviti ako se usude na suprotno!
Nikola Franquelli