Avion je sada još samo skup linija povučenih na papiru koji se nalazi na crtaćem stolu u jednoj poznatoj projektantskoj firmi. Njegov konstruktor je nagnut nad sto i zamišljeno proučava konture i oblike koji će uskoro biti izgrađeni od čvrstih legura znajući da je deo posla, u kome je on bio najglavniji – gotov.
Avion uzleće u prozračno plavo nebo dok ga sa aerodroma pogledom ispraća radoznalo mnoštvo. Njegov konstruktor se blaženo osmehuje, dok avion postaje samo tačka na obzorju iza koje još stoji beli trag, kao nebeska strelica što skreće pažnju oku gde da gleda.
Avion je gomila iskrivljenog metala, istopljene plastike, isprepletenih žica i ljudskog mesa, rasutog na krševitoj litici visoke planine koju opsedaju oblaci i tv-ekipe što izveštavaju o nesreći. Njegov konstruktor sedi u fotelji ispred televizora koji prenosi jezivu sliku i plače.
Sutradan se konstruktor pojavljuje u birou mamuran, neobrijan. Seda za sto i povlači crte stvarajući nerazmrsivo klupko linija koje ga neodoljivo podsećaju na sinoćni prizor sa tv-a. Ruka mu drhti, znoji se, muka mu je. Dosta greši i to pokušava da ispravi gumicom dok mu ideje naviru i teraju ga da radi sve brže i brže, ali on i dalje greši, sve brže i brže, pokušava da ispravi greške, sve brže i brže...
Avion je sada još samo skup linija povučenih na papiru koji se nalazi na crtaćem stolu u jednoj ne više tako poznatoj projektantskoj firmi.

Vlada Todorović