Soilwork – The Panic Broadcast



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Kako to misliš, „loš album“!? Odakle ti obraz da kažes tako nešto? Vratimo film unazad. Tek što je ugledao svjetlost dana na torrentima, novi Soilwork odmah ima nekoliko recenzija na par jacih sajtova i uglavnom se slažu da je loš album!(?) Polako prijatelju, ne trci pred rudu. Soilwork nisu mladi i neiskusan bend. Imaju godine i kilometražu iza sebe i sasvim je normalno da ce vremenom mijenjati nešto u svom pristupu muzici. Prva faza koja se okoncala sa „Natural Born Chaos“, pa onda ide druga faza sa „Figure No. 5“ i „Stabbing The Drama“ i napokon, ova posljednja treca faza, koja je krenula od „Sworn to a Great Divide“ albuma. Ruku na srce, „Sworn to a Great Divide“ je bio iznenadenje i dosta ispod Soilwork standarda, ali je donio i novine i ideje koje su na ovom novom albumu mnogo detaljnjije razradene. „The Panic Broadcast“ je jednostavno drugaciji nego njihovi prvi albumi, drugaciji je i od druge faze stvaralaštva, a bas je ono sto su vjerovatno htjeli da urade sa "Sworn to a Great Divide" ali ocigledne trzavice u bendu su to osujetile. Samo zbog toga što je ovaj novi album drugaciji nego što su prije radili (mada ta razlika nije ni toliko velika) se ne može reci da je loš album. Licni ukusi, ocekivanja i cinjenice se ne moraju poklapati uvjek, treba ih razdvajati koliko god je moguce, a recenzent bi trebao ipak malo više da se oslanja na cinjenicno stanje (a i na kraju krajeva, ko smo mi da tako kritikujemo bend koji ima staža, snage, respekt, koji radi i zaraduje na svojoj muzici). „The Panic Broadcast“ je jedan vrlo dobar album. Porediti ga sa prethodnim albumima je van svake pameti, bez obzira što to jeste isti bend. A onda, što je sa cinjenicom da su Soilwork tokom svoje karijere uspjeli tri puta da promjene kurs u svojoj muzici i svaki put, sa manjim omaškama, vrlo uspješno kormilarili kroz sve plicine, nevremena, tehnicke i licne probleme. Meni to govori da su Soilwork jako dobri Kapetani svoga broda i svaka im cast na tome, a svi koji ih kritikuju jedu ... Citajuci tekstove, stvorio mi se utisak kao da je album opis dogadaja izmedu dva posljednja albuma. Uvodne rijeci na prvoj „Late for the Kill, Early for the Slaughter“ su vrlo direktna izjava svima koji su ih ikada kritikovali i sama muzika je odraz bijesa i uvrijedenosti koju je bend sigurno osjetio u tom periodu ocigledno dosta jako i ozbiljno, tako da su ispunjene dvije bitne stavke, bijes i stav, koji su na prethodnom albumu bili zapostavljeni. Elem, kao što sam spomenuo, album je vrlo dobar, a na samom kraju, valjda kao bonus i još jedan hrabar iskorak u stranu, ide pjesma „Distance“ sa „Stabbing The Drama“ albuma, koja je jako prošarana elektronikom i kompjuterskim efektima. Prvo su je normalno nasnimili, a onda nekom computer freak-u dali zadatak da doda malo digitalnog gasa. Mnogo je bilo ovakvih pokušaja u prošlosti, od Sepulture, Megadetha pa do ovih mladih emo punk bendova, i sve je to bilo smece. Upravo zbog toga je ova pjesma još i vece iznenadenje jer ova verzija odlicna (sve mi to miriše na WHOURKR nasljede, ali daleko od haosa i ludosti tog francuskog dua). Svaki efekt i sva elektronska podešavanja su samo dodala još jednu ekstra dimenziju citavoj pjesmi, a da se nimalo ne izgubi osjecaj da jeste pjesma. Kao kada obicni Mercedes prode kroz „AMG workshop“ i na drugom kraju garaže sjednete za volan i dodate gas ... i vec ste tamo gdje ste htjeli da idete. Kako ce na bini, to je vec druga prica, ali vrijedi da se istraži. Pošto je slegla sva prašina, album se preslušao više puta i podosta se o svemu (uzaludno) diskutovalo, siguran sam da mnogi sada uvidaju da je "The Panic Broadcast" jedan sasvim korektan i dobar album. Ne najbolji, ali sigurno ne za podcjeniti i onoliko kritikovati.
Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva