Preprodaja muke



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Upravo sam odgledao film “Avatar”. Vjerujem da je vecina vas upoznata sa pricom – mi, ljudska rasa, eksploatišemo prirodna bogatstva jedne nove planete, kopamo rudu ali u tom procesu nam smeta miroljubivo domorodacko stanovništvo koje bez milosti pokušavamo da uništimo, ali se u kompletnu pricu umješaju herojstvo i pravda i veliki zli covjek sa velikim naoružanjem popuši sopstvenu pušcanu cijev. Na kraju, sve se sretno završava, holivudski scenario je zadovoljen te ljudska rasa ponovo zadobija svoj kredibilitet a obraz je umišljeno opran od svih grijehova. Amen. Klasicna prica borbe dobra i zla, ni prvi ni zadnji put. Mnogima od vas je ovo samo još jedna prica, interesantan film prepun dobrih efekata, akcije a meni je ovo stvarnost, grozna stvarnost, u koju sam se osvjedocio iz prve ruke, pretvorena u filmsku pricu radi uzimanja para.

„Avatar“ prica je indigo kopija onoga što se svakoga dana dogadja u Nigeriji, svakoga momenta svakog dana. Nigerija leži na jednom od najvecih naftnih polja na planeti i bijeli covjek je izbušio nigerisko podmorje sa neizmjernim brojem naftnih bušotina. Crni jadni su razdvojeni plemenskim ratovima, hendikepirani nedostatkom edukacije i tehnologije, izjedeni AIDS-om i jedva sastavljaju kraj sa krajem, naravno, sem onih koji služe sistemu za mužnju crnog zlata. Nigerija može slobodno da bude jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, a u stvari je jedna od najmizernijih jer svo bogatstvo im se pumpa ispod nosa na zapad, za najrazvijenije zemlje zapada. U Lagosu, glavnoj luci, sa jedne strane luke su najluksuzniji neboderi, jahte i neizmjerno bogatstvo u nekretninama za elitu i nedodirljive, a sa druge strane, na jedva par stotina metara, grad koliba od kartona i dasaka na cijim utabanim zemljanim ulicama redovno možete da vidite smrt - ja sam je barem nekoliko puta vidio, doduše dvogledom i sa bezbjedne udaljenosti. Ovo je stvarnost koja se dogadja svakog dana, svakog momenta i to nisu filmske licnosti, nisu domorodci sa neke planete, vec stvarne osobe kao vi, kao ja - koje su ugnjetavane od strane ljudi, istih kao vi, kao ja. Danas je moguce sve unovciti, i pricu tudje muke i nevolje.

Kolumbo je zabio špansku zastavu na plaži San Salvadora i prisvojio zemlju u ime kralja i Boga. Ko li mu dade to pravo? Par stotina godina poslije i od indioskog stanovništa sjeverne i južne amerike je ostala jedva šacica ljudi razbacanih po rezervatima, istrijebljeni od strane onih koji su došli sa Kolumbom, širili pravednu rijec božiju i polagali pravo na zemlju prisvojenu u ima kralja i boga - a odakle im pravo da polažu pravo na išta? Providan izgovor, osudjivan toliko puta, ali izgovor koji i dan danas svi mi dijelimo, i za koga sve boli kurac i niti se malo ne osvrcemo na sve posljedice. Dok je meni dobro, boli me patka za druge. One koje nisu procistili macem i vatrom, pocistile su male boginje donešene sa doseljenicima. Bezazlena djecija bolest je desetkovala indijance ciji imuni sistem nije poznavao boginje. Božija volja, jel? Evo danas, kada postoje svi zakoni vlasništva i sve je zakonski regulisano, niti jedan cenat zemlje nije vracen indijancima kojima je cijeli jedan kontinent nasilno oduzet.

Samo dva primjera, jedan iz bliske prošlosti i jedan iz sadašnjosti, sa teritorije zemlje koja nije iz neke bajke ili price vec je na samo nekoliko sati leta avionom od udobnosti vaše fotelje, a u kojoj vecina stanovništva sebi ne može da priušti fotelju - nemaju gdje da je stave, jer ne posjeduju ništa, pa se ti žali da ti je mala plata, ili da ti žena ne da.

Istina, živimo u Kali Yugi koja je takva kakva je, ali to nije opravdanje da se jednostavno predamo trenutnim okolnostima i sebe ne odgajamo, uzdižemo i ispravljamo.

Covjek je covjeku najveca životinja. Svi o tome trube i na svaki cošak se samo o tome cuje - evo i ja sam postao kao papagaj - ali malo i nedovoljno se pokrece da se i to promjeni. Ljudska svijest i um su nevjerovatno lijeni i radije ce biti u udobnoj ljuljašci laži nego narucju istine, bez obzira što to vodi u neminovnu i danas više nego ikada ociglednu propast i nestanak ljudske rase kakvu je danas poznajemo. Bice neka kulminacija kada ce nas priroda sve lijepo po kratkom spisku. Nije da nismo zaslužili.
Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva