Još jedan u nizu horora nastalih 2009. je i Đavolja kuća (The House of the Devil). Ono po čemu se razlikuje ovo ostvarenje od ostalih američkih horora realizovanih 2009. je fotografija i atmosfera koja neodoljivo podseća na produkciju osamdesetih. Naravno, to nije dovoljan element zbog kojeg bi određen horor smatrali kvalitetnim. Ipak, Đavolju kuću vredi pogledati ali kompletan utisak koji se stiče, kada pogledamo film do kraja, je da se radi o prosečnom hororu, iako na samom početku od Đavolje kuće očekujemo puno više.
Za one koji ne vole noviju produkciju, već su i dalje ostali zaljubljeni u strarije filmove, mogu uživati ali samo do određenog dela filma. Dakle, Đavolja kuća za prave ljubitelje horora može poslužiti samo za jednokratnu upotrebu. Teško da će neko nakon gledanja ovog filma poželeti ponovo to da učini.
Glavna junakinja Samanta (Samantha) je studentkinja kojoj očajnički treba novac kako bi iznajmila stan. Dobija povoljnu ponudu od gospodina Ulmana (Mr. Ulman) da čuva dete ali kada sa svojom najboljom prijateljicom Megan (Megan) dođe u njegovu veliku kuću koja se nalazi daleko izvan grada, saznaje da ne treba da čuva dete, već majku njegove žene. Gospodin Ulman je staložen i tih ali i mračan starac i kada se on pojavi njegova harizma nam odaje utisak da će se kasnije nešto strašno bitno desiti. Najzanimljiviji deo Đavolje kuće su upravo scene kada ga Samanta i Megan upoznaju i kada Samanti objašnjava zbog čega je u oglasu stavio da mu treba neko ko bi čuvao dete. Ulman joj nudi mnogo više novca nego što je očekivala, a ona ne treba skoro ništa ni da radi, već da sedi i gleda TV. I pored toga što ona u početku odbija ponudu, na kraju ipak pristaje. Dogovor po kome ona dobija 400 $ za četiri sata je dovoljan razlog da pristane jer sa tim novcem može da isplati stanarinu za prvi mesec i za Samantu sve to deluje bajno. Megan opet smatra da ne treba to da radi ali Samanta ipak ostaje u kući, dok Megan odlazi nakon dogovora sa Samantom da dođe po nju kasnije. Međutim, Megan će uskoro ubiti na putu Viktor Ulman (Victor Ulman), sin bračnog para Ulman.
Nakon toga kreće monoton deo. Do tada film je tekao relativno sporo ali je delimično mistična i delimično dramatična atmosfera odavala utisak da će film postati dinamičniji, a onda je upravo tada, kada treba to da postane, sasvim ispao iz ritma. Na kraju Samanta postaje deo okultnog obreda porodice Ulman gde se pojavljuje i jedna utvara koja joj maže krv po stomaku i iscrtava pentagram. U borbi za život ubija Viktora, gospođu Ulman (Mrs. Ulman), a zatim sebi puca u glavu ali ipak ostaje živa.
U poslednjim scenama leži u bolnici sa glavom obavijenom u zavojima dok doktorka prislanja ruku na njen stomak i konstatuje da će sve biti u redu sa njom ali i sa bebom koja je u njenom stomaku i koja je na neuobičajen način izgleda začeta u okultnom satanističkom obredu. Shvatamo tako da zlo nije pobeđeno, već da će tek zaživeti. Samanti je ipak suđeno da čuva dete i to svoje, a tvorac deteta je izgleda zlo začeto u đavoljoj kući Ulmanovih.
Branko Radaković