Đorđe Miladinović već decenijama predstavlja okosnicu domaće i regionalne underground scene, bilo kao muzičar, vizuelni umetnik ili urednik portala Thoughts Words Action. Ovog puta, fokus se pomera na pisanu reč: Đorđe je jedan od deset autora okupljenih u zbirci Ten Poets #3, objavljenoj za britansku izdavačku kuću Earth Island Books. Povodom ovog izdanja, ali i spajanja pank etike, bitničke estetike i ulične poezije, razgovarali smo o stihovima, ritmu i životu na margini.


Kako je došlo do saradnje sa Earth Island Books na zbirci Ten Poets #3 i šta za tebe lično predstavlja činjenica da deliš stranice sa autorima iz svetske punk zajednice?

Pre svega, hvala na ovom razgovoru i na interesovanju za moj rad. David (Earth Island Books i Engineer Records) i ja smo dugogodišnji prijatelji. Pre skoro čitave decenije smo započeli uspešnu saradnju na promovisanju njegovih muzičkih izdanja, a kasnije i literature preko mog muzičkog portala Thoughts Words Action. Pre izvesnog vremena, predložio mi je da budem deo projekta Hardcore Horror, antologije sačinjene od više autora koji su decenijama aktivni na DIY hardcore punk sceni, ali sam u tom trenutku bio veoma zauuzet. Nakon uspešnog izbegavanja tog projekta, ukazala mi se prilika da učestvujem svojom poezijom na projektu Ten Poets. Trenutno je aktuelna treća edicija koju čini dosta iskusnih poeta i autora.

Izdavačka kuća Earth Island Books počiva na snažnoj DIY (uradi sam) etici. Koliko se tvoj lični autorski i vizuelni pristup poklapa sa takvim konceptom?

Moram priznati da delimo veoma slična, ako ne i identična razmišljanja. Earth Island Books gotovo sve rade iz čiste ljubavi prema literaturi i umetnosti, a s obzirom da i ja lično uglavnom posvećujem svoje slobodno vreme sličnim interesovanjima, smatram da smo kliknuli istog momenta.

Na koji način si birao pesme koje će te predstavljati u ovom izdanju ? Da li si se vodio jednom tematskom niti ili si želeo da prikažeš različite faze i stilove svog pisanja?

Nisam preterano razmišljao o konceptu koji će nositi čitav opus, ali recimo da su određena životna razmišljanja nit koja verovatno povezuje sve pesme ili poeme. S obzirom da sam Beat poeziju uzeo kao primarni pravac, pesme uglavnom ispituju životnu filozofiju, određene trenutke i socio-političke pojave kroz određenu, ličnu prizmu, a sve to sa ciljem da angažujem čitatelje da malo više razmišljaju o prolaznosti života, određenim momentima, ili socio-političkim pojavama koje čine ili kroje društvo u kakvom danas živimo.

Pank poezija često balansira između sirove ulične energije i duboke emotivnosti. Koja tvoja pesma u ovoj zbirci po tebi najbolji oslikava taj balans?

Nikada nisam smatrao sebe preterano emotivnom osobom, ali recimo da "The Shadow’s Length," "The Salt Of The Labor," "The Heavy Soles," "The Raw Grain," "The Unwritten Page," "The Final Pulse," "The Hunger Of The Road," "Thoughts On A Sunday," "The Coffee Cup Sermon," "The Mirror Lied Today," "How To End A Poem About Love," i "Unwritten Gospel Of The Broken" odišu specifičnom emocijom koja će verovatno probuditi emocije ili odjeknuti kod ljubitelja poezije.

Decenijama si aktivan na punk, hardcore i underground sceni. Kako se ta dinamika i agresija muzike prevode na papir kada pišeš poeziju?

Nisam se preterano opterećivao tim detaljima jer nakon trideset godina pisanja raznih tekstova kako za moje, tako i za druge bendove, razne fanzine, knjige i ostale publikacije, jednostavno svaki stih dolazi sasvim prirodno. Uzimajući u obzir da sam se više fokusirao na free verse i spoken word, koji su svakako okosnica beat poezije, imao sam potpunu slobodu da eksperimentišem onako kako sam želeo.

Uticaji bitničke književnosti (Kerouac, Ginsberg, Bukowski) često prolažu kroz tvoje stihove. Koliko jazz, pank, pa i avantgardna ili noise muzika utiču na ritam i kadencu tvog pisanja?

S obzirom da sam se za Ten Poets #3 opredelio za beat, free verse i spoken word pristup, uzeo sam jazz ritmiku kako bih se lakše izrazio na papiru. Uglavnom sam stvarao slušajuči dela Miles Davisa, John Coltranea, Dave Brubecka, Bill Evansa, Stan Getza, Bensona i mnogih drugih. Želeo sam da osetim šta znači stvarati bitničku poeziju u određenom momentu, bez ikakvih pravila, restrikcija i bilo kakvih drugih prepreka koje bi mogle ometati stvaralačku energiju.

Zašto je, po tvom mišljenju, pank kultura istorijski ostala tako čvrsto povezana sa poezijom i fanzinaštvom?

Zato što književnost i punk rock danas egzistiraju na marginama. Ako malo bolje sagledamo činjenice, možemo primetiti da je sve manji broj zainteresovanih ne samo za pisanu reč već i za underground punk rock scenu. Ako za trenutak izostavimo istorijski aspekt i činjenicu da je književnost nastala u trećem milenijumu pre nove ere, danas bi vrlo lako mogla biti deo fanzinaške ili punk rock supkulture upravo zbog nedostatka čitatelja. Živimo u vremenima gde je svaki oblik omplemenjivanja uma postao težak i nepoželjan teret mase. Samim tim, bilo da se bavite slikarstvom, vajarstvom, ilustracijom, dizajnom, režijom, knjževnošću, muzikom ili fanzinaštvom, možete očekivati podršku probrane šačice istomišljenika koji, pored toga što misle svojom glavom, uglavnom plivaju uzvodno kroz život.

Tvoji tekstovi često slikaju urbani život, noćne ulice, egzistencijalne dileme i likove sa margine. Šta te najviše privlači tim temama?

Ako se osvrnemo oko sebe, možemo primetiti da imamo inspiracije na pretek. U doba globalnih konflikata, nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa od strane multinacionalnih kompanija, zaluđivanja mase, opšteprisutne nemaštine i ostalih pošasti koje su snašle čovečanstvo u 21. veku, smatram da bi bilo suludno ne pisati o tim temama. Moja poezija uglavnom ispituje marginalizovane pojedince koje je život psihički ili fizički pregazio, ali ipak, usvom tom mraku koji ih je obavio, stočki trpe i ližu svoje rane dok se ne stvori prilika da opet postanu osobe kakve su nekada bili.

Kako izgleda tvoj kreativan proces, da li stihove hvataš u hodu i u dahu, ili naknadno dugo brusiš i skraćuješ tekst?

Uglavnom započinjem pisanje određenim tokom misli ili iznenadnim naletom inspiracije. Ponekad je to samo jedna rečenica, ponekad je to čitavih par strofa, ali uvek ih prvo zapišem, pa onda kasnije sređujem dok to ne postane malo smislenije. Naravno, trudim se da esenciju ili temu pesme ostavim potpuno netaknutom, ali mi je vrlo bitno da pogodim određene sentimente ili atmosferu.

Kako iskustvo vođenja muzičkog portala Thoughts Words Action i pisanja recenzija utiče na tvoj autorski rad? Da li ti pomaže ili te čini kritičnijim prema sopstvenom pisanju?

Trudim se da ne razmišljam preterano o tome dok pišem svoja dela. Inspiracije ima na pretek i umetnici, autori, bendovi koje obično objavljujem putem mog muzičkog portala su uglavnom dragi prijatelji čijem se radu neizmerno divim, ali ne vidim inspiraciju u njihovim delima. Trudim se da stvorim nešto potpuno svoje, univerzum gde će čitatelji moći da pronađu iskru jedinstvenosti.

U eri dominacije digitalnih formata i društvenih mreža, odakle opsesija fizičkim izdanjima, poput štampanih knjiga, fanzina i vinila, i dalje dolazi tolika snaga i dugovečnost?

Društvene mreže, digitalni formati i streaming platforme imaju svoju primenu, ali su konzumenti samim tim podložni distrakciji. Postavlja se pitanje koliko čitatelji ili slušaoci zapravo uživaju u bilo kojoj vrsti medija dok notifikacije non stop odvraćaju pažnju tokom konzumacije. Vinili, knjige i fanzini su ipak formati u kojima se može uživati van svih tih smetnji koje upravo stvaraju društvene mreže. Pritom, ništa ne predstavlja veću sreću od činjenice da posedujete upravo ono izdanje koje vas je privuklo underground zvuku ili knizi koja vas je oblikovala u ličnost koja se danas trudi biti što bolji čovek. Sve ima svoje čari, ali taktilnost je ono što nas zapravo privlači svemu tome. Da ne pričam samo koliko je prijateljstava stvoreno trejdanjem ili razgovorom o pojedinim literarnim i muzičkim delima.

Kakve su prve reakcije na Ten Poets #3 kako među ljudima iz underground scene, tako i među ljubiteljima klasičnije poezije?

Još uvek je rano bilo šta reći, ali sudeći po izdavaču, prijateljima, poznanicima i kolegama, rekao bih da su reakcije više nego pozitivne. S obzirom da pozitivne kritike dolaze od osoba koje veoma cenim i poštujem kao vrsne umetnike u svojoj branši, rekao bih da im je poezija došla u pravom trenutku, onda kad im je najviše bila potrebna.

Nakon izlaska ove zbirke, kakvi su tvoji dalji planovi na književnom planu? Možemo li uskoro očekivati novu samostalnu zbirku poezije ili možda prozaistički rad?

Trenutno radim na više projekata. Pored rada na samostalnoj zbirci poezije, pišem pesme i za narednu kolektivnu zbirku poezije koja će se takođe pojaviti u izdanju Earth Island Books-a. Takođe, tu su i horor priče za narednu ediciju Hardcore Horror-a, kolumne za razne inostrane punk rock fanzine, kao i svakodnevni rad na Thoughts Words Action portalu.
sa Đorđem razgovarala Maja Đurić Naumović