foto: Ralph PH
Nakon silueta The Curea, prljavih čizama Sonic Youtha i TV detektiva Beastie Boysa, u ovoj rubrici je red na bend koji bi sve to verovatno nazvao previše komplikovanim.

Sleaford Mods iz Notingema rade muziku koja je negde između post-punka, elektronike i spoken word-a. Jason Williamson priča, viče i gunđa, dok Andrew Fearn stoji pored njega i pritisne dugme na laptopu kad treba. Koncert izgleda otprilike isto.

Spot za „Megaton", pesmu sa albuma The Desmise of Planet X, prati tu logiku do kraja. Bend dolazi u park, do Speakers' Cornera,  onog kutka britanskih javnih površina gde svako ima pravo da se popne na kutiju i kaže šta misli, bez najave i bez obaveze da bude zanimljiv. Oni se penju na merdevine i obraćaju se prolaznicima. Bez bine, razglasa, nema ničeg što nije već bilo tu.

Ideja nije nova jer Speakers' Corner postoji više od vek i po, a kroz istoriju su na njemu govorili Marks, Orvel, Malcom X... Ali Sleaford Mods tu ne dolaze zbog reference već simbolički. Jer je to jedino mesto u Engleskoj gde se može reći šta se misli a da te niko ne pita zašto.

Williamsonov tekst govori o frustraciji, o svetu na ivici i osećaju nemoći, o klasnoj podeli koja se u Britaniji posle Brexita zaoštravala do karikature, o opsednutosti izgledom i društvenim mrežama, o lažnom aktivizmu u muzičkoj industriji... Spot mu ne dodaje ništa osim konteksta koji ionako već postoji: park, prolaznici, merdevine.