VICTORI (1981)

Poznatiji u prevodilačkoj radionici RTS-a kao „Put do pobede“, ova logoraška sportska avantura kombinuje žarn zatvorskog i ratnog sa sportskim filmom. Koliko god blesavo zvučalo, upravo je to što jeste.

Ratni zarobljenici bivaju primorani da odigraju fudbalsku utakmicu protiv dominantnih nacista u cilju ratne propagandne i još jedne simbolične pobede Nemaca, međutim, ono što Nemci ne znaju je da za saveznike igra Pele, i da se fudbalska utakmica u njihovim očima kotira kao odlična prilika za bekstvo.

Stavljajući smotanog Stalonea na gol saveznika, njihove šanse su znatno umanjene, međutim sa Majklom Kejnom i Bobijem Murom u srednjem redu, kao i Peleom u navali, njihovi izgledi se popravljaju, pa simbolična pobeda postaje ne samo prilika za bekstvo već i najava ishoda Drugog svetskog rata.

Nepravedno osuđeni: Samo za grubu igru i nekoliko faulova, inače je sve bilo u granicama fer-pleja.

ANIMAL FACTORY (2000)

Iako isprva nije stekao bogzna koliko poklonika, ovaj rediteljski prvenac Stiva Bušemija vremenom je postao nešto kao mini kultni zatvorski klasik, ponajviše zbog odličnih uloga njegovih protagonista, među kojima prednjači genijalni Vilijem Defo, a ne odmaže ni kratko pojavljivanje Mikija Rorka kao cvrkutavog transvestita. Događanja u jednom tipičnom američkom zatvoru pratimo kroz oči novajlije, mladog i zbunjenog Rona (Edvard Furlong, koji se za ulogu pripremao tako što je u stvarnom životu bivao par puta zatvorska mušterija) koji brzo saznaje da će, ako želi da preživi i sačuva „nevinost“, morati da se prikloni nekoj oformljenoj zatvorskoj grupaciji. To biva banda okupljena oko veštog, sveprisutnog i manipulativnog Vilijema Defoa, koji postaje neka vrsta očinske figure i mentora mladom Ronu. Porazna poruka ovog filma je da većina zatvorenika, zapravo, doživljava zatvor kao svoju sudbinu, a svoja nadanja i stremljenja vezuje za opstanak među zidovima.

Nepravedno osuđen: Ne, kriv sto posto, do kraja filma napakovaće mu i bežanje iz zatvora.

UN PROPHÈTE (2009)

„Prorok” je nagrađivani francuski film iz 2009. godine (Gran-pri festivala u Kanu i Bafta nagrada) koji različite zatvorske malverzacije, podele na etničke i religijske klanove i igre moći posmatra kroz iskustva mladog Arapina Malika, primoranog da po dolasku na robiju brzo izabere stranu ne bi li nekako preživeo. To znači da će morati da postane „potrčko” uticajne zatvorske grupe Korzikanaca i da prljavim poslovima spase sebi život, ali ne i obraz pred pripadnicima sopstvenog naroda koje je tim činom izdao. Njegovo sve dublje tonuće u zatvorski svet mafije stavlja njegovu dušu i savest na rigoroznu probu.

Nepravedno osuđen: Ne, kriv po svim osnovama, plus sve ono što je počinio iza rešetaka.

COOL HAND LUKE (1967)

Skoro deceniju pre nego što je Džek Nikolson pobunjivao zatvorenike u ludnici protiv represivnog sistema i iritirao zvaničnike svojim subverzvinim ponašanjem, to je činio i Pol Njumen u filmu koji bismo mogli prevesti kao „Hladnokrvni Luk“. Iako je završio u teškom, ali podnošljivom zatvoru, odakle bi kroz nekoliko godina mogao da izađe dobrim vladanjem, Luk je od prvog dana u konstantnoj opoziciji prema zatvorskim pravilima i normama koji bi da oduzmu njegovo ljudsko dostojanstvo. Ni težak, iscrpljujući rad, ni dani u samici ne mogu da slome njegovu slobodarsku volju i snažan karakter koji osvaja sve zatvorenike, ali njega sve vreme drži u nepovlašćenom položaju. Njegova hristolika žrtva zarad prava na slobodu ostaje upamćena kao jedno od najupornijih i najtvrdoglavijih kinematografskih „udaranja kontri“ predstavnicima zakona.

Nepravedno osuđen: Ne, ali loše tretiran u zatvoru, zbog čega je pokušao da pobegne bar pet-šest puta, čak bivajući i uspešan u tome.

DAS EXPERIMENT (2001)

Film koji više funkcioniše kao ozbiljna psihološka studija o ljudskoj prirodi nego tipičan zatvorski film, „Eksperiment“ je nemački film snimljen po romanu Marija Đordana. Zatvorski uslovi su ovde iscenirani s namerom da se prouči ljudsko ponašanje u zadatim uslovima, polovini učesnika je data uloga zatvorenika, a drugoj polovini čuvara. Iako i jedni i drugi ubrzo svoje uloge počinju i preozbiljno da shvataju, film nosi upozoravajuću poruku o prirodi vlasti i osećanju nadmoćnosti koje dolazi makar prividnom kontrolom nad drugima, koja lako, u rukama pogrešne osobe, može da sklizne u sadizam, genocid i razornost. A pošto apsolutna vlast apsolutno kvari čoveka, pouke ovog filma treba s oprezom primenjivati i u životu.

Nepravedno osuđeni: Svi do jednog su samo marionete u psihološkoj igrici svojih proučavalaca.

MIDNIGHT EXPRES (1978)

U režiji Alana Parketa („Angel heart“) i po nagrađenom scenariju tada neafirmisanog Olivera Stona, „Ponoćni ekspres“ je beskrupulozna zatvorska drama snimljena po knjizi njenog iskonskog aktera. Zemlje trećeg sveta mogu naći iskru likujućeg zadovoljstva u ovom filmu zbog činjenice da glavni junak, Amerikanac, zbog malo bezazlenog „šverca“ narkotika, zaglavljuje doživotnu robiju u ozloglašenom turskom zatvoru prema kome Prokleta avlija deluje kao boravak u banji za asmatičare. Međutim, surovi uslovi, tortura i pokajanje koje preživljava glavni lik ne daju nam da likujemo nad sudbinom prljavog kapitaliste, kroz čiju se kožu prelama sva korumpiranost i nazadnost osvetoljubivog sudskog sistema, tako da do kraja ovog mučnog filma zdušno navijamo da uhvati „Ponoćni ekspres“ – simbol slobode u toj rupi kojoj je bog odavno okrenuo leđa.

Nepravedno osuđen: Kriv, ali prestrogo kažnjen, doživotna robija za šverc koje grame hašiša za ličnu upotrebu ipak je presurovo, čak i za Tursku.

BEKSTVO IZ ŠOŠENKA (1994)

Generalno smatran ne samo jednim od najboljih zatvorskih filmova već najboljim filmom uopšte (prvo mesto na listi sajta IMDB), „Bekstvo iz Šošenka“, ili „Iskupljenje u Šošenku“, najočitiji je primer kako snaga duha, okrepljujući dar prijateljstva, i ludačka posvećenost zacrtanom cilju u životu mogu pomoći čoveku da prebrodi i najbezizlazniju situaciju. Endi Dufren postaje simbol borbe za sopstveno samoodržanje, ljudsko dostojanstvo, ali i neobičnu lukavost i umeštnost u sredini koja mu nije bliska i koja, zahvaljujući njegovim sposobnostima, postaje njegovo apsolutno igralište. Dokaz da čak i čuvarima u zatvoru treba revizija poreza i da nikada ne treba potceniti taj zarazni i okrepljujući učinak omamljujuće nade. Manje je poznato da je literarni predložak za film obezbedio inače hororu vični Stiven King.

Nepravedno osuđen: Apsolutno, međutim kriv zbog sijaset poreskih malverzacija izvršenih unutar zatvora.

THE GREAT ESCAPE (1963)

Još jednom Stiv Mekvin, ovaj put u pratnji poznatih glumaca iz tog perioda – Džejmsa Garnera, Ričarda Atenboroa, Čarlsa Bronsona, Donalda Plezensa, Džejmsa Koburna i drugih. U pitanju je film snimljen po istinitom događaju o grupi ratnih zarobljenika, u isto vreme i talentovanih vojnika, koji pokušavaju na sve načine da pobegnu iz nemačkog kampa u vreme Drugog svetskog rata, što im nalaže i čast i dužnost. Mešajući komediju, avanturu i akciju, i oslanjajući se na harizmu i umešnost svoje talentovane američko-britanske glumačke posade, „Veliko bekstvo“ je postao nezaobilazni zatvorski klasik, pogotovo za one koji vole da gledaju kako se zatočenici na mudre, luckaste i lukave načine nadigravaju sa svojim tamničarima.

Nepravedno osuđeni: Naravno, oni samo rade svoj posao.

ZELENA MILJA (1999)

Još jedan film nastao po delu Stivena Kinga, kome zatvorske teme nisu strane, „Zelena milja“ je mešavina nekoliko žanrova – to je u isto vreme i zatvorska drama, i pomalo fantastična priča o čudesnom iscelitelju, u nekoliko navrata i sadistički triler, prožet uobičajenim zatvorskim temama – iskupljenje, nada, vera u ljude i njihovu dobrotu. Ono što ga izdvaja od drugih, sličnih filmova je što ovde pratimo zatvorski odeljak zadužen za izvršenje smrtnih kazni, što filmu daje i političku konotaciju opravdanosti ili, zapravo, neopravdanosti takve najdrastičnije mere kažnjavanja. Takođe, suptilna gluma glavnog osuđenika, simpatičnog, ali naizgled zastrašujućeg džina (uloga pokojnog Majkla Klarka Dankana) čini da se vrlo lako vežemo za lik ovog dobroćudnog iscelitelja, a neophodno poistovećivanje sa gledaocima pruža pouzdani Tom Henks.

Nepravedno osuđen: Svakako, kriv samo zato što je bio na pogrešnom mestu u pogrešno vreme … naravno, ne pomaže ni to što je crn.

PAPILON (1973)

Jedan od legendarnih „zatvorskih“ filmova koji stavlja svoje junake na neverovatnu kušnju tela i duha. Oformivši čvrsto prijateljstvo koje će im pomoći u teškim godinama u izolovanom zatvoru u Gvajani, junaci (Stiv Mekvin, kao naslovni „Papilon“ ili Leptir, i Dastin Hofman) nikada neće zaboraviti ukus slobode u svojim ustima i neverovatnu cenu koju treba platiti da bi se ista osvojila. Verovatno najboljа gluma karijere Stiva Mekvina, koji ovde psihofizički izgara u svakom kadru, pokazujući neutaživu upornost u stremljenju ka slobodi.

Nepravedno osuđen: Ne baš, na teret mu se stavlja i nekoliko bežanja iz zatvora.
Slobodan Novokmet