Iz vizure prosečnog gledaoca i poštovalaca filmova tj. mene, mislim da imamo najbolje “pokretne slike” za 2025. godinu a one se zovu “Anniversary” ili “Godišnjica” .”Anniversary” je distopijski politički triler poljskog režisera Jana Komase (poznat po filmu “Corpus Christi”). Glavnu ulogu igra fantastična Dajana Lejn kao Elen Tejlor, progresivna profesorica političkih nauka, a njenog supruga Pola tumači Kajl Čendler. Priča prati porodicu koja se okuplja na proslavi “srebrne svadbe” iliti dvadesetpetogodišnjice braka Pola i Elen. Sve se menja iz korena kada njihov sin Džoš dovede novu devojku Liz, koja je zapravo Elenina bivša učenica sa radikalnim idejama i koja je napustila fakultet zbog sukoba sa profesoricom. Liz napiše knjigu koja pokreće kontroverzni pokret “The Change” - neku vrstu autoritarnog “novog društvenog ugovora” koji brzo obuhvata celu zemlju, dovodeći do podela unutar i familije a i društva u celini.

Film istražuje teme porodičnih sukoba, ideoloških podela i uspona autoritarizma kroz period od pet godina, s naglaskom na to kako političke promene uništavaju lične veze i odnose. Vidim da je dobio podeljene kritike: hvaljen je zbog glumačkih bravura, napetosti i aktuelnosti, ali neki filmski kritičari zameraju nejasnoću političkih stavova i preteranu dramu. Što se mene tiče zastrašuje me činjenica da ovo izgleda uopšte nije distopijski film… Ujedno me i raduje da u ovom i ovakvom svetu prepunom zabrana, cenzure a naročito autocenzure neko ima hrabrosti da progovori o tome kako sve ubrzano ide u tri lepe materine i ponegde u “faschism light” a ponegde u totalitarizam i autokratiju. Pošto smo na teže načine otkrili da demokratija ponegde i nema lep ukus, da su ponegde ljudska prava precenjena a u nekim državama od količine ljudskih prava može da se ode u pogrešnu krajnost, dobar deo čovečanstva odbija da misli i upotrebljava mozak na pravi način već mu isti organ služi samo da ne zaboravi da diše, jede i sere te prebacuje odgovornost uglavnom na one drčnije, pokvarenije i oportunizmu sklone organizme.

Jačina mog doživljaja ovog filma direktno je proporcionalna snazi naglašavanja i značaja presonalne slobode i prava na izbor, i kritikovanja totalitarizma i autokratije. Kao što rekoh, bojim se da iako je gospodin Komasa ovaj film zamislio kao distopiju očigledno maksimalno inspirisanu aktuelnim političkim trendovima u svetu, prepoznajem dosta elemenata iz scenarija u trenutnim društvenim uređenjima širom planete, a pogotovo u mom okruženju, komšiluku i ljudima sa kojim delim vazduh, teritoriju i društvene odnose…

Nažalost, opomena u vidu ovako jake poruke filma “Anniversary” mislim da stiže prekasno i cenim da je već sada dockan i za preokret i za hepiend. Duh je pušten iz boce a u tome su mu mnogo pomogle društvene mreže, tehnologija i mogućnost da svaka šuša ima pravo da smatra i bude viđena i slušana. Ovaj film je samo podsećanje za onu manjinu kojom mislim da i sam pripadam koja razume i oseća u kakvu provaliju juri naš voz… Takođe, nadam se da će pripadnici te iste manjine posle gledanja ovog filma a i čitanja ove recenzije shvatiti da nisu sami i da ima ljudi koji razmišljaju kao oni i ne pristaju da izgube borbu bez ikakvog otpora…

…U razgovoru sa nekim ljudima koji su pogledali film shvatio sam da imaju nedoumica da li je “trula jabuka” odigrala svoju ulogu zbog političkih ideja ili osvete ali ja tu dilemu nemam ni najmanje. Preko leševa se mnogo lakše gazi iz uverenja…

…Bez ikakve nedoumice – najbolji film koji sam pogledao 2025. godine i tačka.
Zoran Popnovakov