Objavljen na samom početku 2025. godine, album „Hometown Girl“ predstavlja naredni korak u karijeri američke autorke Ulle Straus, pod velom novog pseudonima U.e. Ovog puta opredelila se za sopstvenu novoformiranu izdavačku kuću 28G12, čime potvrđuje istrajnu posvećenost estetici misterija i promena. Umetnica već deset godina vešto izmiče definicijama, često menjajući identitete i izdavače (West Mineral, Quiet Time Tapes, Silence Box, Lillerne Tapes, 3XL, BAKK, VAAGNER, Paralaxe Editions, Sequel, Motion Ward…), čime svesno održava status jedne od najzanimljivijih enigmi savremene scene.

Koncepcija albuma fokusira se na tihe, uglavnom akustične meditacije, dok destiluje teme prolaznosti i neuhvatljivosti trenutka. Naziv Hometown Girl evocira osećaj povratka kući i ponovnog otkrivanja zaboravljenih zvučnih skica, sličnih izbledelim fotografijama, koje su pune nežnosti, ali i suštine. A kako se devojka danas oseća pred divnim zavičajem detinjstva gde je zaturila negdašnju devojčicu? Može li zvuk da zabeleži bogat spektar doživljaja? Album je opisan kao mesto kroz koje se luta u tišini — što u mašti priziva umilna muzička milovanja naizgled skrivena među akustičnim instrumentima i sintetičkim detaljima, nalik na pismo koje nikada nije poslato. Ovi zvučni pejzaži su intimne skice, raspete između melanholije i nade.

Muzički, Hometown Girl kreće se između elektronske, džez, ambijentalne i eksperimentalne muzike, što ga svrstava u nekakav jazz-ambient-pop stil. Delo je svedeno i prigušeno, sa naglaskom na akustičnu zvučnu paletu, koja podrazumeva gitare, klavir, duvačke instrumente i perkusivne ukrase. Akustični instrumenti su oblikovani lo-fi produkcijom, koju karakteriše "prilična doza ambijentalnog šuma" (room noise). Često se čini da je muzika snimana kasetofonom sa druge strane sobe, što pojačava osećaj melanholije i ranjivosti. Da li je taj tihi huk u pozadini puka tehnička nesavršenost ili savesna težnja da se u zvuk utisne prašina vremena koja pada po stvarima dok o njima ćutimo? Ova zvučna magla (ambient-emo haze) ne zahteva, već nežno privlači pažnju slušalaca. Neki delovi albuma prizivaju rad Marka Holisa i kasnih albuma grupe Talk Talk, dok je "Drawing of Me" najbliža tradicionalnoj pop pesmi na albumu — spora, svedena elegija, koja gorkim spokojem govori više od istrošenih reči. Šta ostaje u prostoru između dva tona kada muzika napokon prestane – odjek već daleke melodije ili suočavanje sa sopstvenom tišinom koju smo predugo izbegavali?

„Hometown Girl“ je naišao na pozitivan prijem i publike i kritike. Hvaljen je prvenstveno fantastičan dizajn zvuka, pa je neretko svrstavan u liste najboljih albuma za 2025. godinu. Posebno je zapažen i kvalitet zvučnog zapisa na fizičkom nosaču. Ograničeno izdanje od 500 primeraka na belom vinilu, masterovano od strane Rashada Beckera, aktivno doprinosi raskošnom i sveukupno očaravajućem doživljaju.
Jovan Jona Pavlović