U svetu (koji više nije ni budućnost, jer kako reče Vilijem Gibson: "Budućnost se već desila") u kojem se granice između čoveka i mašine svakim danom sve brže tope, Miljan Ristić već petnaest godina istrajava u svom exXxperimentu – multimedijalnom univerzumu koji spaja poeziju, prozu, muziku, video, podkast u jedinstven, lični kreativni tok. Njegov novi album New Age Punk predstavlja možda najuzbudljiviju tačku tog putovanja do sada: ostvarenje dečačkog sna, ali i hrabru, nemirnu refleksiju o vremenu u kojem živimo.

U razgovoru koji sledi, Miljan otkriva kako je generativna muzika postala njegov instrument, saradnik i katalizator; zašto veruje da je nova industrijska revolucija istovremeno uzbudljiva i zastrašujuća; kako nastaju pesme koje su istovremeno spontani džem sa AI-jem i duboko lična ispovest; i šta za njega predstavlja pobuna današnjice.

Kontroverzne teme za ista takva vremena...


HC: New Age Punk je drugi album u okviru projekta exXxperiment. Kako bi opisao njegovu suštinu u odnosu na celokupan multimedijalni svet koji gradiš: knjige, video, podkast, spoken word?

MR:
Najpre da se zahvalim na pruženoj prilici i ovom intrevjuu. Helly Cherry je uvek bio prvi i jedini sajt koji redovno prati i izveštava o onom čime se bavim. To nezavisnim (usamljenim) umetnicima znači mnogo. Hvala puno. Čitav exXxperiment koji godinama gradim je jednostavno moja potreba da izrazim ono što nosim u duši i glavi. Fuziju moje pisane reči i muzike praktikujem već nekoliko godina unazad što kroz spoken word izraz, što kreiranjem podkasta radio eXperiment. U tim prilikama sam koristio muziku drugih autora ali sam uvek navodio autore. Nisam se kitio tuđim perjem kao što se kaže. New Age Punk i njegov album prethodnik Musica Magia su prvi projekti u kojima sam ja autor muzike, a koju sam generisao upotrebom onlajn aplikacija koje ljudi vole da nazivaju veštačka intelegencija.

HC: Kažeš da je album ostvarenje dečačkog sna, „dao si muziku svojim rečima“. Kako je izgledao trenutak kada si shvatio da se ta nekadašnja maštarija zaista ostvarila?

MR:
To je osećaj koji želim da svako iskusi i oseti. To je možda nešto najlepše što sam doživeo u životu. Nešto poput rođenja mojih sinova. Čini mi se da me je mnogo više ispunilo objavljivanja ovih muzičkih izdanja nego objavljivanje prve knjige, možda iz razloga što pišem od ranog detinjstva pa je izdavanje knjige bila neminovnost. Muzikom se nikad nisam bavio u smislu sviranja pa mi je ta dečačka maštarija uvek izgledala nekako neostvarivo.

HC: Muzika na albumu generisana je upotrebom veštačke inteligencije. Šta je za tebe AI u ovom procesu: alat, saradnik, instrument? Kako ga doživljavaš?

MR:
Ovo što nudi AI je fascinantno i zastrašujuće u isto vreme. Sa nekoliko prompta dobiješ numeru koja zvuči fenomenalno, za koju muzičarima trebaju dani, nedelje, možda čak i meseci da odsviraju i snime. Pored toga, potrebno je mnogo znanja, talenta, truda, vežbanja i finansija da bi se to postiglo. Nasuprot toga, AI za nekoliko minuta generiše pesmu. Uz sitne intervencije i editovanja dobija se muzika koja zvuči baš, baš moćno. Odgovor na tvoje pitanje je da je AI sva tri u jednom, ali svakim danom je sve više saradnik a sve manje alat i instrument. Pitanje je dana kada će čovek postati alat i instrument.

HC: Koliko je AI omogućila da izraziš ideje koje ranije možda nisu mogle da se realizuju tradicionalnim putem?

MR:
Kao što i sam znaš, kroz našu dugogodišnju saradnju, uvek sam bio hiperproduktivan. Ideja mi nikada nije manjkalo. Međutim, od kada postoji mogućnost da sam kreiram muziku kakvu želim, po mom ukusu, otvorio mi se čitav jedan univerzum. Generišem instrumnentalnu muziku i dok je slušam nastaje lirika same od sebe. Jedno neverovatno iskustvo koje me toliko okrepljuje i ispunjava da me to plaši.

HC: Gde vidiš granicu između „autorske“ muzike i muzike nastale uz pomoć AI? Da li ta granica uopšte postoji ili postaje sve poroznija i pomera se?

MR:
Te granice sve više nestaju. Živimo u dobu u kojem postoji tehnologija koja pruža velike mogućnosti. Tvorac muzike upotrebom AI ne mora biti muzički obrazovan, čak može biti totalno amuzikalan ali ako napravi dobar kod (prompt) aplikacija će napraviti odličnu pesmu. Razgovarao sam sa nekoliko odličnih muzičara koji su poslušali New Age Punk. Rekli su mi da bi im bilo potrebno mnogo vremena i truda da odsviraju ili kreiraju muziku koju sam ja generisao za desetak dana. Mi smo u fazi velikih promena tako da će i samo autortsvo da dobije neke drugačije forme.

HC: Kako reaguješ na strah nekih umetnika da će AI „zameniti“ kreativnost? Uostalom, i sam si umetnik. Možda preciznije: da li AI može ugroziti kreativnost ili je pojačava?

MR:
Nastupilo je novo doba i menjaju se neka pravila po kojima svet funkcioniše u globalu. AI je segment nove industrijske revolucije koja nam donosi velike promene i koja značajno umanjuje individualnost i kreativnost svakog pojedinca. Svi ćemo se svesti na neki nivo mediokriteta jer će svi uz pomoć tehnologije moći sve. Da pišu pesme, priče, romane, da stvaraju muziku, prave savršene digitalne umetničke slike i fotografije, snimaju spotove i filmove... Kakav talenat, kreativnost, individualnost... To se već uveliko degradira i postaje prevaziđena norma. Prisetimo se prethodnih industrijskih revolucija, izum parne mašine, elektrifikacija, SUS motori... To je donelo veliki napredak ljudskoj civilizaciji i u velikoj meri je zamenilo čoveka u jednom fizičkom smislu. Ova nova revolucija zamenjuje čoveka u njegovoj suštini, u mentalnom i kreativnom smislu. To je ono što me plaši. Svi ćemo postati isti i jednobrazni a AI će da radi sve umesto nas. Ono što hoću da kažem, to je proces koji se već dešava, zato iskoristimo prednosti koje donosi dok još možemo nezavisno da upravljamo svojim intelektom i osećanjima. Džaba pojedinici negoduju i to odbijaju, to samo govori da ih je vreme pregazilo. Progres ide svojim tokom sa nama ili bez nas. Matriks je odavno počeo.

HC: Kako tehnički izgleda proces kada praviš muziku uz AI? Koliko si ti „rukovodilac“, a koliko slušaš šta ti alat ponudi pa gradiš dalje?

MR:
Audio podkast Radio experiment postoji oko 5 i po godina, snimio sam 250 podkasta koji se bave muzikom kroz različite teme. Snimio sam 5 spoken word kompilacija i tom svom izrazu nadenuo ime Poetronika. Za njihovu koncipiranje koristim nekoliko audio softvera. Hoću da kažem da dobro baratam softverima koji se koriste za stvaranje audio sadržaja. Nisam laik u tome. Onda sam počeo da koristim onlajn platformu Suno koja generiše muziku upotrebom AI. Moj kreativni proces funkcioniše ovako: Kroz Suno generišem muziku (instrumentale) pisanjem različitih promptova. Nastale pesme modifikujem kroz različite opcije koje aplikacija nudi, remiksovanje, menjanje delova pesama, ubacivanje drugačijih instrumenata, menjanje žanrova, tempa i ritma... Kada nastane muzika koja mi se dopadne, a dešava se da napravim desetak a da ni jedna nije zadovoljavajuća, pesmu preuzmem i onda nasnimavam glas. Najveći broj pesama sam snimio direktno dok sam preslušavao novonastalu muziku. Jednostavno to je bila reakcija mog bića na muziku koju sam generisao. Nešto kao džem sešn sa AI. Stim što su moji muzički instrument bili moj glas i lirika koja je nastajala u trenutku. Ni sam nisam znao o čemu ću da pevam dok se ne prepustim muzici. Tek kada muzika krene da me voza nastajala bi pesma. Mnogo dobar osećaj. Gotovo isceljujuć. Za snimanje glasa koristio sam standardne audio programe koje inače koristim, uz nekoliko modulatora glasa kojima sam modifikovao svoj glas. I to bi bilo to.

HC: Na albumu sarađuješ sa bendovima Figurative Theatre i Trees Speak. Kako su nastale te saradnje i šta su ti donele u kreativnom smislu?

MR:
Kroz svoje dugogodišnje exXxperimentisanje sarađivao sam sa više bendova i muzičara, baš iz razloga što mi je bila potrebna muzika da upotpunim svoj umetnički izraz. Kultni niški undergraund bend Figurative Theatre su moji drugari i sa njima sam već ostvario saradnju. Sa pokojnim gitaristom Vladimirom Popovićem Popom i njegovim projektom Crocodile Tears uradili smo numeru Đavo je novac. To je bila najava za album koji je trebalo da uradimo nas dvojica, Pop muzika, ja lirika i glas, ali nažalost, Pop nas je iznenada i prevremeno napustio, tako da to nije realizovano. Iz tog razloga je izdavač albuma je Black Planet Records sa jedne strane zbog Popa, a sa druge zbog poštovanja prema porodici Živanović koja mnogo čini i doprinosi za undergraund muzičku scenu, pa sam i ja hteo da dam doprinos svojim exXxperimentom. Zapravo, New Age Punk počinje pesmom Problem a to je vokalni remix njihove pesme Ekran je laž sa albuma Dystopian Soundtrack.

Bend Speek Trees je američki eksperimentalni psihodelični rok, elektro avangardni bend čiju sam numeru Radiation iskoristio za svoju pesmu i spot Radijacija je naša stvarnost. Pre objavljivanja spota i pesme kontaktirao sam ih za dozvolu da iskoristim njihovu muziku i oni su mi to dozvolili. Prosleđeni su im linkovi ka spotu i albumu i ljudi su se iskreno zahvalili.


HC: Vizuelni identitet albuma zasniva se na skulpturi Arpada Slančika. Šta te je privuklo njegovom radu i kako se njegova estetika uklapa u estetiku New Age Punk?

MR:
O Slančiku i njegovima fascinantnim skulpturama sam pisao još 2019. godine u svom exXxperimentu pa koga zanima može da baci pogled na ovom linku. Još tada me je oduševila i šokirala njegova kreativnost i potencijal. Dark industrijal estetika njegovih instalacija je i više nego prigodna vizuelizacija za moj Pank novog doba. Ženokoliko biće nadograđeno mehaničkim elementima u najboljoj meri oslikava ideju koja je sadržana na mom albumu. Transhumanizam nasuprot gubitka identiteta i pola. Transformacija čoveka u bio-mašinu. Kada sam ga kontaktirao i poslao mu spotove i muziku on mi je poslao više fotografija svojih skulptura. Na kraju je izabrao ovu koja krasi ovaj album.

HC: Dve pesme Život je kazna il’ nagrada i Stradija zauvek, već su objavljene u zbirci MONEYpulacija, ali su adaptirane za album. Šta se promenilo i zašto?

MR:
MONEYpulacija je objavljena 2023. godine. U trenutku kada je nastajala ova zbirka nisam ni sanjao da će neke od pesama biti otpevane i uvrštene na muzički album. U tom smislu pesme i nisu bile pisane da budu pevljive, da imaju taj ritam neophodan za uklapanje u gruv pesme. Zato sam morao da ih doradim, da pesmama dam ritam. Neke reči su izbačene, neke su izmenjene ali suština koju pesme nose je ostala ista.

HC: Odakle dolaze ostale pesme? Da li potiču iz tvog arhiva, novih inspiracija, ranijih performansa…?

MR:
Kao što sam već rekao, neke od pesama su nastale u trenutku dok sam preslušavao tek nastalu muziku. Najveći deo njih. Ali ima i izuzetaka. Čovek il’ android je dorađena i proširena pesma i zapravo postoji spot o kojem je Helly Cherry pisao. Verzija sa ovog albuma je brža, sa više lirike ali kao i prvobitna verzija pesme nosi taj tehnološko-robotski vajb. Sve ostale pesme su deo trenutka i inspiracije dok je gruvala glasna muzika.

HC: Da li na albumu postoji materijal koji publika prvi put čuje, pesme koje su potpuno nove i premijerne?

MR:
Da. U stvari i za mene je većina pesama potpuno nova i premijerna jer do pre svega mesec dana većina njih nije ni postojala.

HC: Projekat exXxperiment obuhvata poeziju, prozu, muziku, radio emisiju/podkast, video sadržaj, portal… Šta za tebe znači ta multimedijalnost, da li je to potreba, poetika ili način života?

MR:
Jednom rečju to sam ja. To je moja potreba, poetika i način života. Ja drugačije ne znam i ne bih mogao da živim. Radim ono što me ispunjava i što me čini srećnim. Da to ne radim, mislim da bih umro.

HC: Postoji li segment umetničkog izraza koji si želeo da razviješ u okviru exXxperimenta, ali još uvek nisi uspeo? Šta te koči: vreme, sredstva, ili možda još uvek čekaš pravi trenutak?

MR:
Ostao mi je još samo još neki performans ili predstava da izvedem ili koncipiram. O tome dugo vremena razmišljam ali to bi podrazumevalo angažovanje više ljudi (pre svega glumaca) što u ovom trenutku nije izvodljivo što zbog praktične što zbog finansijske konstrukcije. Ali ideja i volja postoje. Videćemo šta će biti...

HC: Kakve ideje i planove imaš za budućnost projekta? Da li razmišljaš o novom albumu, performansu, promociji albuma, nekoj novoj vrsti medija?

MR:
Odgovor na ovo pitanje sadržan je u prethodnom odgovoru. Što se tiče novog albuma, za sada sam snimio još 20 pesama a to je već album i po. Za razliku od prethodna dva Musica Magia i New Age Punk, ove pesme odstupaju od elektronike koja ova dva izdanja definiše. Eksperimentisao sam žanrovima koje slušam tako da tu ima svega i svačega, od trip hopa, elektro rok bluza, džez panka, do fanki grandža, dark elektroa i death metala. Imam nameru da svoj New Age Punk predstavljam uživo uz odgovarajući video sadržaj, koji bi se odvijao na video bimu dok nastupam. Znači koncerti. Ali o tom potom.

HC: Kada pogledaš na svoj put od prvog eXXXperiment sadržaja do albuma New Age Punk, šta ti se čini kao najveće postignuće a šta kao najuzbudljiviji prostor koji tek treba istražiti?

MR:
Najveće postignuće je to da sam istrajao. exXxperiment postoji više od 15 godina, stalno se nadograđivao, upotpunjavao i širio bez obzira na sve životne okolnosti koje su me zadesile. Kroz nadogradnju exXxperimenta nadograđivao sam se i usavršavao i ja kao umetnik i ljudsko biće. Mislim da je to najvažnije.

HC: I na kraju: šta očekuješ da publika oseti ili ponese iz ovog albuma?

MR:
Tih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka pank je bio pobuna mladih protiv sistema i establišmenta, bunt protiv opšte prihvaćenih normi i stereotipa. New Age Punk nosi istu estetiku usklađenu sa današnjicom, s tim što pobuna i bunt o kojima govori moj album nije samo pobuna ljudi protiv sistema i globalizma, već i te veštačke inteligencije protiv ljudi. New Age Punk je upozorenje za vreme koje dolazi.