Zaboravljena faza i hardcore koreni Beastie Boysa
Helly Cherry
![]() |
| Beastie Boys, foto: Maddie Julien |
Pre nego što su Beastie Boys postali globalni simboli hip-hopa i MTV ikone sa pesmama poput "Fight for Your Right" i "Sabotage", bili su deo potpuno drugačije muzičke priče. Njihovi koreni sežu duboko u njujoršku hardcore punk scenu ranih osamdesetih. Energičnu i sirovu iskrenu scenu koja je oblikovala duh benda mnogo pre nego što su uhvatili mikrofone u hip-hop stilu.
Beastie Boys su nastali 1981. godine u Njujorku, a originalnu postavu činili su Michael "Mike D" Diamond, Adam "MCA" Yauch, Kate Schellenbach (kasnije članica Luscious Jackson) i John Berry. Upravo sa Berryjem na gitari snimili su svoj prvi EP Polly Wog Stew (1982), osam pesama čistokrvnog hardcore punka. Brzog, besnog i nepoliranog.
Na Polly Wog Stew, pesme poput "Egg Raid on Mojo" i "Beastie Boys" zvuče više kao Minor Threat ili Bad Brains nego išta što bi kasnije obeležilo njihovu hip-hop eru. U to vreme, Beastie Boys su redovno nastupali u legendarnim njujorškim klubovima kao što su CBGB i Max’s Kansas City, rame uz rame sa bendovima poput Reagan Youth, Agnostic Front i Cro-Mags. Bili su deo prve generacije njujorškog hardcorea, scene koja je, iako siromašna produkcijom, obilovala kreativnom energijom i beskompromisnim stavom.
Jedan od ključnih momenata u njihovom ranom razvoju bio je susret sa producentom i budućim Def Jam mogulom Rickom Rubinom, koji ih je ohrabrio da eksperimentišu sa hip-hopom. No, čak i kad su zakoračili u rap vode, duh punka nikada nisu u potpunosti napustili. Energija, ironija i "uradi sam" etika ostali su trajni elementi njihovog izraza.
Ova rana hardcore faza često se zanemaruje u priči o Beastie Boysima, ali ona je ključna za razumevanje ko su oni zaista bili: klinci iz Njujorka koji su voleli The Clash, Black Flag, ali i Grandmaster Flash. Bili su hibrid još pre nego što je to postalo moderno, punkeri koji su postali MC-jevi, ali nikad nisu zaboravili svoje korene.
Za fanove i muzičke istraživače, preporučuje se da poslušaju Polly Wog Stew, kao i kompilaciju Some Old Bullshit (1994), koja sadrži rane snimke iz tog perioda. Možda nema sofisticirane produkcije kasnijih albuma, ali baš ta sirovost daje uvid u formativne godine benda koji je kasnije promenio lice popularne muzike.

