Reč kultno danas je postala nalik začinu koji se stavlja u svako jelo, bez obzira na recept. Gledate novu Netflix seriju — već je „kultna“. Izašao je album prošle nedelje — evo ga, „kultni album“. Bend koji je tek drugi put nastupio na festivalu — „kultni bend“. Internet tekstovi se takmiče u hiperbolama: što više „kultno“, to više klikova. Problem? Ta reč zapravo nešto znači. I ne, ne odnosi se na sve što vam se jako sviđa.

Šta zapravo znači kultno?

Pojam kultno dolazi od reči kult, što u ovom kontekstu ne označava religijsku sektu, već lojalnu, često manju, ali izrazito posvećenu publiku. Kultni film, serija, album ili umetnik nisu uvek bili masovno prihvaćeni, često su u startu bili ignorisani, osporavani ili čak komercijalno neuspešni. Ali su s vremenom stekli vernu bazu obožavalaca koji ih uzdižu, analiziraju, citiraju i čuvaju od zaborava. Ta baza nije nužno velika, ali je strastvena — i to je ključ.

Kultnost se ne deklariše — ona nastaje. Ona ne dolazi sa marketinškim sloganom ili naslovom na portalu. Ne možeš proglasiti nešto kultnim dok javnost ne kaže svoje — i to najčešće godinama kasnije.

Šta jeste, a šta nije kultno?

JESTE KULTNO:
– Blade Runner Ridlija Scota: film koji je u trenutku izlaska 1982. bio komercijalni promašaj, ali je vremenom postao temelj žanra i filozofskih rasprava među fanovima.
– The Velvet Underground & Nico: album koji se prvobitno nije prodavao u velikim tiražima, ali je uticao na generacije muzičara.
– Serija Tvin Piks: čudna, nelinearna, teško svarljiva — i obožavana od strane izrazito lojalnih fanova.

NIJE KULTNO:
– Najnoviji Marvel film koji je pogledalo pola planete u prvom vikendu — to je mainstream uspeh, ne kult.
– Hit pesma sa TikToka koja se vrti mesec dana pa nestane — to je viralno, ne kultno.
– Serija koja je od prve epizode dizajnirana da bude hit sa algoritmom u pozadini — to je proizvod, ne fenomen.

Kada (ne) treba koristiti taj izraz?

Treba koristiti „kultno“ kad pričamo o nečemu što je izdržalo test vremena, što ima sledeće karakteristike:
– postalo je uticajno uprkos (ili baš zbog) početne marginalizacije,
– ima fanove koji ga tretiraju kao mit,
– inspiriše nove autore i autorefleksiju,
– često se citira ili referencira u drugim delima.

Ne treba ga koristiti da bismo pojačali utisak o nečemu što je trenutno popularno. „Popularno“ i „kultno“ nisu sinonimi — često su čak i suprotnosti.

Zašto je važno da razlikujemo?

Reči gube snagu kad ih koristimo bez mere. Ako je sve kultno — onda ništa nije. Upotrebom „kultno“ za svaki drugi sadržaj koji se pojavi u medijima, činimo medveđu uslugu stvarima koje su to zaista zaslužile. Ne samo da brišemo njihovu specifičnost, već i kulturi uskraćujemo kontekst, istoriju i hijerarhiju vrednosti.

U vreme kada algoritmi diktiraju šta gledamo i slušamo, važno je da umemo da prepoznamo ono što se ne nameće, ali opstaje. To je kultno. I zaslužuje da ostane retkost.
Miloš Pavlović