Kada je ovaj novi Sodom album u pitanju, nema okolišanja. Album je jedno vrlo prijatno iznenađenje i Sodom nakon par decenija uspjevaju ponovo da snime album koji pomjera. Budimo iskreni – Sodom imaju vrlo impresivnu diskografiju, ali nakon onih inicijalnih nekoliko albuma koji su im donijeli svjetsku slavu, nisu uspjeli ponovo da tu magiju prenesu kroz pjesme, barem ne tako jedinstveno. Bilo je boljih albuma, bilo je onih malo prosječnijih, bilo je pjesama koje su se izdvajale, ali je uvjek nešto kvarilo opštu sliku, možda ponajviše ne baš primjerena produkcija. 

Ni ovaj novi album neće ponoviti uspjeh onih prvih albuma, ali su se Sodom, na sreću svih fanova, opasno približio tom Panteonu sa kvalitetom pjesama. I nije samo kvalitet pjesama, već i način na koji ih izvode. Stilski, takođe, „The Arsonist“ je nastavak onoga što rade posljednje dvije decenije, vrlo sirovi i bučan thrash, i dodirne tačke sa starijim materijalom se čuju samo tu i tamo kroz melodijske pasaže. 

Međutim, kao što sam već spomenuo, ovaj album zvuči uvjerljivo, jako, jako uvjerljivo. Kada kažem za Sodom da je album uvjerljiv, želim reći da se osjeća čvrsti stav iza svake pjesme. Ovo nisu umorni metalci koji recikliraju staru slavu već kolektiv od nekoliko ljudi koji dišu kao jedno. Timski rad je stvarno zadivljujući i skidam im kapu da nakon svih ovih godina uspjevaju ponovo da urade ovako čvrst i direktan album. Od kada se Frank Blackfire vratio u bend (a on je jedan od stvaralaca onih režećih rifova sa „Persecution Mania“ i „Agent Orange“) bilo je očigledno da je samo potrebno malo vremena da se sve kockice poklope, a to je upravo ovaj album. Čak su i produkciju napokon uboli. Do sada je produkcija ili bila suviše sterilna, ili previše oštra... ma godinama nikako da ubodu zlatnu sredinu koju su napokon uhvatili na „The Arsonist“. Ako obratite pažnju, ako preslušate ovaj album, pa uzmete jedan od ovih iz zadnjeg perioda, odmah će vam biti jasno o čemu govorim.

Htjeo sam kratko da opišem ovaj novi Sodom, ali entuzijazam ponese čovjeka. Sodom su se prevazišli sa sedamnaestim albumom u karijeri i želim im još da sebe i nas iznenade.
Nikola Franquelli