Bio jednom jedan Metempsychosis fanzin koji je bio posvećen pre svega, grind, gore, noise i sličnim ekstremnim muzičkim pravcima. Dakle, u startu prilično opskuran i namenjen ipak nešto užoj publici. Pet godina kasnije, 2018, došlo je vreme za novi restart pa je tako rođen „Uncut Realty”, Žarkova nova fanzinaška inkarnacija. Sem imena i formata nije bilo većih promena, a zašto i kako je fanzin nastao možete pročitati u razgovoru koji smo tada vodili sa autorom. Fast forward u 2014. kada izlazi i drugi broj.

Neko će reći opet duga pauza što i nije daleko od istine. Ali imajući u vidu to da Žarko radi kao turistički vodič, da dobar deo godine i iz privatnih razloga provodi van zemlje, da se bavi(o) i štampom majici, organizacijom koncerata, da je (bio) u par bendova u inostranstvu, da piše za druge fanzine i sajtove i ono najvažnije, da fanzin radi bez ikakvog opterećenja - jasno je otkud ovako duge pauze. No, hajde da malo zavirimo u ovo izdanje. 


Najpre, utisak „na oko“, ono što se prvo vidi. Zadržan je A5 format a čitav dizajn i estetika i dalje odaju utisak „seci-lepi“ fanzina iz 90-ih. Sadržinski, u osnovi se oslanja na intervjue i počinje upravo razgovorom sa Miloslavom čiji je čuveni Obscene Extreme festival prošle godine proslavio četvrt veka postojanja. Iscrpan i informativan razgovor. Odmah potom ide intervju sa Kenijem Sandersonom, englezom koji već 20+ godina živi i radi u Japanu i deo je tamošnje andergraund scene. Ono što je posebno bilo zamimljivo je njegova aktivnost na polju harš noiza jer se ovakvi pravci retko sreću i po internet medijima a kamoli po fanzinima. Veći broj intervjuisanih mi je lično prilično nepoznat, verujem i dobrom delu potencijalne čitalačke publike i baš iz tih razloga voleo bih da budem u prilici da pročitam uvode u razgovore, o kome se radi, kojim povodom se priča, prosto nešto što bi me uvelo u celu priču, dalo kontekst i slično.

Rafaele Sironi donosi prilično iscrpan osvrt o bendovima koji su (zamalo) svirali grajndkor a da to nisu ni znali a kraj je rezervisan za recenzije, jednog stripa i hrpe muzičkih izdanja. Prošli broj je doneo i osvrte na neke od koncerata ali ih u ovom broju nema. Ipak, mali hint, u pripremi su za naredni broj. Već sam napomenuo da Žarko radi kao turistički vodič pa postoji ideja da ceo naredni broj bude posvećen putovanjima, sa osvrtima na muzičke događaje. Možda fotografija na pretposlednjoj stranici upravo to nagoveštava. Iskreno, jako bih voleo da vidim jedno ovakvo izdanje jer turistički vodiči umeju da pričaju priče a Žarko ume i da ih piše pa bi to bio sjajan putopis-fanzin. Po mnogo čemu drugačiji.

Ako vam se Žarkova dosadašnja i buduća priča čini zanimljivom možete ga cimnuti na ovaj mejl.
Nenad