Pola svjetske metal scene se kune u ovaj bend. Svi oni su ili oduševljeni ili u ekstazi kada se spominju High on Fire. Ja ih nikada nisam nešto puno slušao. Smetala mi je uvjek ta jednodimenzionalnost, ne samo ovog benda, nego cijelog pravca. Ima tu i tamo vrlo interesantnih momenata, ali na dugim stazama me nikada nisu uspjeli zadiviti. Stoner, sludge, doom, desert... kako god da ga nazvali, do beskonačnosti repetitivne jake ritmičke sekvence bez jake podrške ostalih elemenata (solo, ritam sekcija, snažan vokal) nije ostavljalo velikog utiska u mojim ušima.

Međutim, na ovom najnovijem albumu, Matt Pike je uspio da uklopi nevjerovatan broj razarajućih rifova kojima je oslikao cijelo audio platno. Sa pravom ga pojedini nazivaju riff master. I dalje cijela slika pati od nedostatka kvalitetne solaže, ali je zato sve ostalo i te kako na svom mjestu. Od Pike-ovog neprestanog rušilačkog rifovanja preko zastrašujuće precizne i odsječne ritam sekcije, i dobija se album koji plijeni i osvaja. Ovdje moram spomenuti instrumental „Karanlik Yol“ odsviranu na tradicionalnoj Turskoj Baglami i koja na pola dijeli album i prosto ukrade pažnju slušaoca. Pređite preko predrasuda i poslušajte dobro.

High on Fire fanovi su dobili jednu albumčinu koja će se pamtiti a svijet će zapamtiti bend po nekim od najstrašnijih rifova.
Nikola Franquelli