Dvadeset godina posle raspada benda Conception, norveška ekipa u sastavu Tore Ostby – gitara (Ark, Jorn Lande, D.C.Cooper), Ingar Amlien – bas gitara (Crest Of Darkness, Satyricon), Arve Heimdal – bubnjevi (Crest Of Darkness) i naravno, Roy Khan (Kamelot), snimila je EP pod nazivom “My Dark Symphony”.

EP počinje uvodom od jednog minuta “Re:Conception” kroz koji se provlače misteriozne udaraljke i nastavlja, otprilike, gde je stao album “Flow”, jer “Grand Again” neizostavno podseća na pesmu “Angel (Come Walk with Me)” sa te ploče. Od prve otpevane note maestro Khan nas uverava da je tvrdnja da je ogromna praznina nastala njegovim povlačenjem sa scene bila tačna, jer je njegovo hipnotišuće pevanje na ovom izdanju gotovo nestvarno dobro. ”Into The Wild” je u sličnom maniru, samo za nijansu pevljivija, u nekim delovima skoro prog-pop pesma, što nije nikakav minus, naprotiv.

Četvrta, “Quite Alright”, nešto mračnija, ali zato sugestivnija, podseća nas zašto je Conception za sve godine odsustvovanja sa scene dobio kultni i gotovo polu-božanski status. “The Moment” je kompleksnija, progresivnija, sa jasnim jazz uticajima koja samo u refrenu ima jasnu strukturu i koju svakako nosi gitarista Tore Ostby. Naslovna “My Dark Symphony” je, očekivano, monumentalna i melanholična balada, gotovo u maniru Kamelota (načas me podsetila na “Ghost Opera” sa istoimenog albuma) sa aranžmanskim rešenjima u vidu orkestracija.

U zaključku, nismo dobili remek-delo, jer Conception može sigurno i bolje od ovoga, ali je i ovih 27 minuta dovoljno da nas podseti kakva je ovo gromada od benda. 
Zoran Popnovakov