Uvek mi je bilo teže da recenziram album instrumentalne muzike. Nekako me tekstovi usmere ka emociji koju je bend hteo da prikaže u pesmi pa rečenice lakše pretačem na papir. Kada je reč o debi albumu novosadskog benda DEEP STEADY, ipak mislim da sam imao lak zadatak. U cirka trideset pet minuta i kroz svih devet pesama provlači se slična emocija – opuštenost. Vrlo lako sam preslušavao album iznova i iznova ni ne primećujući da je disk došao do kraja. Nenapadna muzika novosadskog ska-jazz seksteta može vam biti podloga za sedeljke, kafenisanje, dok čitate knjigu, surfujete po internetu…S druge strane, nemojte misliti da je ovo površna muzika, iskomponovana i odsvirana olako, iz zabave i dokolice. Ovo je jedna ozbiljna ploča, ozbiljnih i vrhunskih muzičara. Ovo su sve iskusni svirači, većina je na sceni više od decenije, samo su svirali po drugim bendovima, različitih žanrova i stilova, dok se stvari nisu poklopile da nikne Deep Steady. Nije ovo čak ni samo ska-jazz, ima ovde elemenata i reggea, duba, latino muzike, calypsa, ča ča ča, pa čak i funky zvuka.

U nekim momentima dok slušate album “voziće” vas ritam i poželećete da đuskate, u drugim će vas očarati solo minijature na klavijaturama, saksofonu, gitari… Produkcija je odlična, kristalna i svi instrumenti su podjednako zastupljeni jer kako reče Duća (Dušan Maurić, gitara) u ranijem intervjuu za DOTKOM “Deep Steady nema frontmena, vođu benda, svi su ravnopravni”. Dakle, na albumu naslovljenom po samoj grupi, “Deep Steady” nema felera, samo devet odličnih, autorskih kompozicija koje će vas opustiti, osloboditi stresa, terati na cupkanje ili mrdanje kukovima…
Zoran Popnovakov