Prethodno ostvarenje benda Borknagar, „True North“, se sa pravom smatra kao jednim od remek djela modernog metala. Već sa albumima koji su prethodili ovome, bend je jasno zacrtao kurs u pravcu velikih, himničnih i moćnih pjesama koje obiluju ogromnim melodijama i razarajućim pasažima koji pale zemlju pred sobom. Isto se može reći i za, na primjer Dimmu Borgir, ali su ovi drugi toliko otišli daleko u svim ukrasima i pretjerivanju, da su se pretvorili u parodiju samih sebe. Borknagar nisu uradili tu grešku, već su svoju mekšu stranu objeručke prigrlili i pretvorili u jedno vrlo moćno oruđe. Niti ih je stid niti strah da je pokažu. Kulminacija je bio album „True North“ i poslije tog albuma se postavilo pitanje što dalje? Došli su do one tačke gdje su Maideni bili nakon Seventh Son albuma. Borknagar su odlučili da nastave kako su crtali kurs sa par prethodnih albuma, bez ikakvog eksperimentisanja ili lutanja u drugim pravcima.

Rezultat je „Fall“, još jedan maestralni i opijajući album u diskografiji benda koji i ne obiluje toliko sa agresivnim pasažima koliko bi pojedini očekivali od jednog metal benda, pogotovo benda koji je započeo kao black metal bend. Na „Fall“ su i još više u prvi plan stavili melodije i atmosfere na uštrb muzičke agresivnosti i one nose svu energiju i fokus ovog albuma. Manjak te muzičke agresivnosti i ne dolazi toliko do izražaja niti je toliko bitno, sve do pjesme „Nordic Anthem“. Da je nisu snimili, album bi bio jednoobrazan i maestralan u svakom pogledu, bez iti jedne zamjerke. Međutim, ova pjesma je životinja sa dva lica. Pročitajte tekst, dobro ga pročitajte. Ovo je jedna izrazito ponosna, herojska, drčna pjesma i vapi za mnogo agresivnijim pristupom i muzičkim izražajem i jasno se čuje da su svjesno zauzdali energiju da bi finalni rezultat bio ovoliko himničan. Daleko od toga da kritikujem taj potez ili da kažem da je pjesma loša. Daleko, vrlo daleko od toga jer je „Nordic Anthem“ i u ovom obliku izrazito jaka pjesma. Jednostavno kažem da osjetim da iza svake note se krije zauzdana energija koja nije otpuštena niti u jednom trenutku, a trebalo bi da jesu, barem na nekom singlu. Da jeste, ovo bi bila mnogo veća himna nego što jeste sada. I dalje je ovo najsnažnija pjesma na albumu, ali sam uvjeren da je njen potencijal daleko potcijenjen. Međutim, treba poštovati želje benda.

Sve u svemu, Borknagar sa „Fall“ nastavljaju gdje su stali sa prethodnim albumom, obiluje pjesmama od kojih zastaje dah i sluša se u jednom dahu. Ne može se reći, i niko im ne može reći da se ponavljaju, da u potpunosti ponavljaju sigurnu formulu ili slično. Materijal je moćan do bola i sigurno će zadovoljiti svakog Borknagar fana i obezbjediće poštovanje koje i te kako zaslužuju. Ostaje da se vidi što će nakon ovog albuma, jer to će biti pravi izazov. Do tada, uživajte u „Fall“.
Nikola Franquelli