Obri Plaza je izgradila karijeru na filmu i televiziji bivajući manje-više onakva kakva je u stvarnom životu, pomalo dislocirana iz realnosti, sa poluprezrivim i čudačkim pogledom na svet i suvim kao barut smislom za humor.

Otuda je pomalo iznenađujuća, iako ne neočekivana, njena uloga u ovom mikrotrileru koji se dešava negde po rubovima Los Anđelesa, u utrobi radničke klase i sitnog kriminala – iznenađujuća jer je zapravo briljantna.

Emili je ne baš uspešna radnica u keteringu koja se muči da sastavi kraj s krajem i otplati dugove jer je od nekog prosperitetnijeg posla odvaja njena prošlost u kojoj je imala par manjih mimozakonskih ispada. Frustracija zbog nemogućnosti da se ostvari u slikarstvu i priušti normalan život polako će je odvući ka margini sitnog kriminala i ka „organizaciji“ koja se bavi prevarama sa platnim karticama, ali će je mogućnost brze zarade i adrenalinski fiks uspešne prevare uvlačiti u taj svet sve dublje i dublje.

U pitanju je jedan dobro zategnuti ulični indi-triler koji slika jedan neglamurozni Los Anđeles pun ljudi koji varaju, pljačkaju i otimaju, a u njegovom središtu kuca srce proživljenog performansa Obri Plaze koja savršeno igra jednu personu koja se nalazi na ivici zakona, ali sasvim jasno poserduje do nas motive toga zašto tu ivicu prelazi. Na njenom licu jasno je očitava sva frustracija, ali i strah, razočarenje, očaj, ali i odlučnost da se prekine šablon „sistemskog gubitnika“.

Ovaj film trebalo bi da bude za Obri Plazu ono što je Straight time bio za Dastina Hofmana ili Good time za Roberta Patinsona.

Slobodan Novokmet