Ne znam gde je kritika prezupčila, pa nazivala ovo kakvim remek-delom uoči premijere, ali očigledno ih je povela kakva kvazioriginalnost celog ugođaja koji nije baziran na stripu, igrici, rimejku ili ributu, već na romanu Kinga mlađeg, to jest sina mu Džoa Hila.

Iako je sve vrištalo horor od samog starta čak se pozivajući na "Sinister", dakle prethodni film Skota Deriksona i Itana Hoka, kao referentnu vrednost koju treba doseći i prestići, ipak od horora ovde imamo tek nekoliko nepotrebnih džamp skerova u mračnom podrumu.

Film je bolje opisati onim što on zapravo jeste, jedan supernaturalni triler sa kakvim "disturbing" elementima jer svojim pomalo arhaiziranim izgledom poziva u sećanje nekakav "true crime" dokumentarac o zločinu koji je pohodio mirno predgrađe Denvera 70-ih. Kao i u "Stranger things-u" glavni junaci su deca koja se makar tri ili četiri puta u toku filma tako krvnički potuku da klasično bulingovanje zaprema pozicije profesionalnog boksa ili ultimat fajta.

Takvu "fuckedup" sredinu, u kojoj je školsko maltretiranje svakodnevica, u kojoj pijani očevi noću vade kaiš da olabave ruku na deci, kao simbol sveg zla stuštava se misteriozni otimač dece/ubica koji dodatno seje strah u ionako depresivni okoliš, kao neka verzija IT-a koga je tatko King predstavio gotovo sa istim ciljem pre x godina.


Malo je reći da je Itan Hok sjajan kao narečeni otimač, a zapravo pedofil (što se zapravo nikad eksplicitno ne naglašava) koji svojim dubokim i hrapavim glasom krijući se iza repretoara morbidnih masaka provocira jezu niz kičmu svaki put kad se pojavi na ekranu, ali je njegova pojava zapravo brutalno minimalizovana diljem filma i mogla je dobiti još protagonizma, da ne kažemo i bolje psihološko osvetljenje, na primer čemu te maske?

Klinac koga otima i koji nasleđem pokojne majke ima izvesne parapsihološke sposobnosti koje mu omogućavaju da prima onostrane signale od otimačevih bivših žrtava solidan je u ulozi tipičnog anderdoga i luzera koji događajima iz filma treba da osnaži svoju ličnost i u stilu "Milionera iz blata" iskoriti sve narečene savete ne bi li preživeo i zadao udarac ubici koji ga sve vreme provocira.

Neki aspekti filma su, malo je reći, urnebesni u svojoj stupidnosti, ali sve u svemu ovo je avantura vredna jednog gledanja i nepovraćaja, jedan uznemirujući, ali ne previše hororičan horor koji apeluje na teme koje su generalno odvratne, ali ne uspeva od njih da isplete tkanje duboko strašnog filma.

Slobodan Novokmet