Prozor u dvorište nije samo jedan od omiljenijih mi Hičkokovih filmova, nego sigurno jedan od najboljih deset svih vremena. Film koji u, reklo bi se, tipičnu misteriju o otkrivanju ubice pakuje jednu univerzalnu metaforu o voajerskoj prirodi ljudske vrste i filma kao umetnosti (Prozor u dvorište je zapravo film o tome zašto gledamo filmove). 


– Trenutno zauzima 28. mesto na IMBD-ovoj listi 250 najboljih filmova, a Američki institut za film proglasio ga je 10. najboljim američkim filmom. Film je nominovan za 4 Oskara, od kojih je jedna nominacija za najbolju režiju.

– Preko 30 godina je bio nedostupan za javnost pošto je bio u vlasništvu Hičkokove porodice. Kada su prava istekla 1984. godine film je opet mogao da se prikazuje po bioskopima i na televiziji.

– Ceo film Prozor u dvorište snimljen je u Paramauntovom studiju, a scenografija izgrađena da bi se predstavila zgrada sa dvorištem bila je najveća u to vreme. Produkcija je išla toliko daleko da je čak napravila klasične stanove u kojima je moglo da se živi, deset od tih stanova imalo je vodu i struju, a glumci su često spavali u nekima od njih. Hičkok je režirao samo iz stana glavnog junaka deleći instrukcije ostalim glumcima preko radio prijemnika u ušima.

– Sunce u filmu, odnosno dnevnu svetlost, imitirali su džinovski reflektori koji su bili toliko jaki da su često palili protivpožarne prskalice.

– Ove je jedini film Grejs Keli u kome ona pali cigaretu, inače je bila veliki protivnik pušenja.

– Alfred Hičkok nije odoleo da se ne pojavi u kameo ulozi u ovom filmu, možemo da ga vidimo nakon pola sata kako navija sat u kompozitorovom stanu preko puta glavnog junaka.

– Džejms Stjuart je izjavio da mu je od četiri filma koliko je snimio sa Hičkokom ovaj omiljeni.


Slobodan Novokmet